Revised Common Lectionary (Complementary)
Božja slava i vrijednost čovjeka
Voditelju zbora, prema »gititu«[a]. Davidova pjesma.
1 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Tvoja slava doseže iznad nebesa!
2 Kad ti djeca i dojenčad pjevaju hvale,
stvara se tvrđava protiv tvojih neprijatelja,
da zaustavi svakog protivnika i osvetnika.
3 Doista, gledam nebesa, djelo ruku tvojih,
kako si mjesec i zvijezde postavio.
4 I pitam se zašto o čovjeku razmišljaš,
zašto ti je stalo do ljudi?
5 Učinio si ih malo manjim od nebeskih bića[b],
okrunio ih slavom i čašću.
6 Dao si im vlast nad svime što si stvorio,
sve si im podložio:
7 ovce i goveda, divlje zvijeri,
8 ptice na nebu i ribe u moru.
9 BOŽE, Gospodaru naš,
slavno je tvoje ime po cijeloj zemlji!
Abraham sklapa savez s Abimelekom
22 U to je vrijeme kralj Abimelek, u pratnji Fikola, zapovjednika svoje vojske, došao k Abrahamu. Rekao mu je: »Bog je s tobom u svemu što činiš. 23 Zato mi se ovdje zakuni Bogom da nećeš izdati ni mene, ni moju djecu, ni moje potomke, nego da ćeš meni i ovoj zemlji, u kojoj boraviš kao stranac, biti odan kao što sam ja odan tebi.« 24 »Zaklinjem se«, rekao je Abraham.
25 Zatim se Abraham požalio Abimeleku zbog bunara s vodom koji su silom prisvojili njegovi sluge. 26 Abimelek je rekao: »Ne znam tko je to učinio. Nisi mi o tome govorio pa tek danas čujem za to.«
27 Abraham je uzeo sitnu i krupnu stoku te je dao Abimeleku, a njih su dvojica sklopila savez. 28 Zatim je Abraham odvojio sedmero ženske janjadi iz stada, 29 a Abimelek ga upita: »Što znači ovo sedmero ženske janjadi koje si odvojio na stranu?« 30 On mu odgovori: »Primi od mene ovo sedmero ženske janjadi kao svjedočanstvo da sam ja iskopao ovaj bunar.«
31 Tako je ono mjesto dobilo ime Beer Šeba[a] jer su ondje njih dvojica položila zakletvu jedan drugome. 32 Tako su sklopili savez kod Beer Šebe. Potom su se Abimelek i Fikol, zapovjednik njegove vojske, vratili u zemlju Filistejaca. 33 Abraham je posadio stablo tamariska[b] u Beer Šebi i ondje je štovao[c] Vječnog BOGA.
34 Abraham je još dugo boravio u zemlji Filistejaca.
Život u Duhu
8 Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu. 2 Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te[a] zakona grijeha koji donosi smrt. 3 Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh. 4 Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.
5 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh. 6 Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. 7 Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. 8 Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.
9 No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. 10 A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. 11 Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International