Old/New Testament

³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego i dalje bijaše na onom mjestu gdje ga je Marta susrela. ³¹ Tada Židovi, koji su s njom bili u kući i tješili je, kad vidješe da Marija brzo ustade i izađe, proslijediše za njom, misleći da ide na grob da ondje plače. ³² A Marija, čim dođe onamo gdje bijaše Isus, te ugledavši ga, baci mu se pred noge govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, ne bi umro moj brat.« ³³ Kad Isus dakle vidje nju gdje plače i Židove koji dođoše s njom gdje plaču, potresen u duhu sav se uzbudi ³⁴ i upita: »Gdje ste ga položili?« Reknu mu: »Gospodine, dođi i vidi!« ³⁵ Isus zaplaka.

³⁶ Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« ³⁷ A neki od njih rekoše: »Nije li ovaj, koji je otvorio oči slijepcu, mogao učiniti da onaj ne umre?« ³⁸ Isus onda, ponovno sav potresen, dođe na grob; bijaše to pećina, a na nju navaljen kamen. ³⁹ Isus rekne: »Odmaknite kamen!« Rekne mu pokojnikova sestra, Marta: »Gospodine, već zaudara, jer četvrti je dan.« ⁴⁰ Isus joj rekne: »Zar ti ne rekoh da ćeš, povjeruješ li, vidjeti slavu Božju?« ⁴¹ Kada dakle odmaknuše kamen, Isus podiže oči i reče:

»Oče, zahvaljujem ti što si me uslišao. ⁴² Ja sam znao da me ti uvijek uslišuješ, ali ovo sam rekao zbog mnoštva što unaokolo stoji, kako bi povjerovali da si me ti poslao.«

⁴³ I ovo rekavši, povika u sav glas: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ Mrtvac izađe, nogu i ruku ovijenih povojima, te s rupcem omotanim oko lica. Isus im rekne: »Odriješite ga i pustite ga da ode!«

Zavjera protiv Isusa

⁴⁵ Mnogi dakle Židovi, koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što je učinio, povjerovaše u njega. ⁴⁶ A neki pak od njih otiđoše k farizejima i rekoše im što je Isus učinio. ⁴⁷ Tada glavari svećenički i farizeji sabraše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ta ovaj čovjek čini mnoga znamenja. ⁴⁸ Pustimo li ga tako, svi će u njega povjerovati pa će doći Rimljani i oteti nam ovo mjesto i narod.«

⁴⁹ A Kaifa, jedan od njih, koji te godine bijaše velesvećenik, reče im: »Ništa vi ne znate; ⁵⁰ ne mislite kako je bolje za vas da jedan čovjek umre za narod negoli da sav narod propadne.« ⁵¹ A ovo on ne reče sam od sebe, jer kako bijaše velesvećenik te godine, prorekao je da Isus ima umrijeti za narod, ⁵² i ne samo za narod nego i da raspršenu djecu Božju okupi u jedno.

⁵³ Toga se dakle dana dogovoriše da ga ubiju. ⁵⁴ Zato se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego ode odande u predio blizu pustinje, u grad zvani Efraim, i ondje je boravio s učenicima.

⁵⁵ Bijaše pak blizu židovska Pasha te mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jeruzalem prije Pashe da se očiste. ⁵⁶ Tada su tražili Isusa i stojeći u Hramu govorili među sobom: »Što vam se čini? Zar uopće neće doći na Blagdan?« ⁵⁷ A glavari svećenički i farizeji bijahu izdali naredbu da, ako tko dozna gdje je, dojavi kako bi ga uhitili.