Old/New Testament

Isus u Nazaretu

6 Otišavši odande stigne u svoj zavičaj, a njegovi su ga učenici slijedili. ² Kad dođe subota, stade poučavati u sinagogi i mnogi koji su ga slušali divili su se govoreći: »Odakle to njemu? I kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? ³ Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josipov i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?« I sablažnjavali su se o njega. ⁴ A Isus im je govorio: »Nije prorok bez časti nigdje osim u svojemu zavičaju, među svojim rođacima i u svojoj kući.« ⁵ I nije mogao ondje učiniti nijedno svoje silno djelo, osim što iscijeli nekoliko nemoćnih položivši na njih ruke. ⁶ I čudio se njihovoj nevjeri.

Poslanje apostola

Obilazio je okolnim selima i poučavao. ⁷ Tada dozva Dvanaestoricu i poče ih slati dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima. ⁸ Zapovjedi im da na put ne uzimaju ništa osim štapa - ni kruha, ni torbe, ni bakrena novca u pojasu; ⁹ nego da nose samo sandale i da ne odijevaju dviju haljina. ¹⁰ I govorio im je: »Gdje god uđete u kuću, ostanite dokle god ne odete odande. ¹¹ I koje god mjesto vas ne primi i ne posluša, izlazeći odande otresite prah ispod svojih nogu, njima za svjedočanstvo!« ¹² Otišavši, propovijedali su da se treba obratiti. ¹³ I mnoge su zle duhove izgonili, mnoge nemoćne uljem pomazivali i iscjeljivali.

Herodova strepnja

¹⁴ A dočuo to kralj Herod, jer se Isusovo ime razglasilo te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrišen je od mrtvih i stoga čudesne sile djeluju u njemu.«^{[a] 15} Drugi su govorili: »Ilija je.« A neki: »Prorok je, kao jedan od proroka.« ¹⁶ Čuvši to, Herod govoraše: »Ivan, komu ja odrubih glavu, uskrišen je!«

Umorstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Jer sam je Herod poslao da Ivana uhite i svežu ga u tamnici zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa kojom se bio oženio. ¹⁸ Jer je Ivan govorio Herodu: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« ¹⁹ A Herodijada mu zamjerala i htjela ga ubiti, ali nije mogla, ²⁰ jer je Herod poštovao Ivana i štitio ga, znajući da je čovjek pravedan i svet. Kad god bi ga slušao, ostajao bi vrlo zbunjen, a rado ga je slušao.^[b]

²¹ I dođe pogodan dan kad Herod za svoj rođendan priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i galilejskim prvacima. ²² I uđe kći Herodijadina. Zaplesavši, svidje se Herodu i onima koji su s njime bili za stolom. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što hoćeš, i dat ću ti.«^{[c] 23} I zakle joj se čvrsto: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pola mojega kraljevstva.«^{[d] 24} Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zaištem?« A ona nato reče: »Glavu Ivana Krstitelja!« ²⁵ I odmah žurno uđe kod kralja te zaiska: »Hoću da mi evo sad dadneš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« ²⁶ Kralj se veoma ražalosti, ali zbog zakletve i zbog onih koji su bili za stolom ne htjede je odbiti, ²⁷ nego odmah posla kralj krvnika i zapovjedi da donese Ivanovu glavu. Ovaj ode i odrubi mu glavu u tamnici ²⁸ te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je predade svojoj majci. ²⁹ Kad su to dočuli Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo te ga položiše u grob.