Old/New Testament
Molitva za kralja prije bitke
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 Neka ti BOG pomogne u opasnosti,
neka te štiti ime Jakovljevog BOGA!
2 Neka ti pošalje pomoć iz svog svetišta,
neka te podrži sa Siona!
3 Neka se sjeti svih tvojih darova
i prihvati sve tvoje žrtve paljenice! Selah
4 Neka ti da sve što ti srce poželi
i provede sve tvoje zamisli!
5 Radosno ćemo klicati tvojoj pobjedi,
ime našeg Boga ćemo slaviti.
Neka BOG ostvari sve što ga zamoliš!
6 Sada znam da BOG pomaže svom odabranom kralju[a],
sa svetih nebesa šalje mu pomoć
i spašava ga svojom velikom snagom.
7 Neki se pouzdaju u konje i kola,
a mi se uzdamo u svog BOGA.[b]
8 Oni u borbi posrću i padaju,
a mi ustajemo i hodamo čvrsto.
9 O BOŽE, čuvaj kralja i daj mu pobjedu!
Odazovi se kad za pomoć molimo!
Zahvala za kraljevu pobjedu
Voditelju zbora. Davidova pjesma.
1 BOŽE, u tvojoj snazi kralj se raduje,
veseli se jer si ga spasio.
2 Dao si mu što je želio,
njegove si molbe ispunio. Selah
3 Nagradio si ga obiljem darova,
stavio mu krunu od čistog zlata.
4 Tražio je od tebe život, i ti si mu ga dao.
Dao si da mu obitelj vlada zauvijek.[c]
5 Zbog tvoje pomoći, on je slavan,
prate ga veličanstvo i sjaj.
6 Blagoslovio si ga za vječnost,
raduješ ga svojom prisutnošću.
7 Kralj se u BOGA pouzdaje.
Zbog ljubavi Svevišnjeg,
u miru će kraljevati.
8 Razotkrivaš sve svoje neprijatelje,
nadjačavaš one koji te mrze.
9 Kad dođeš, bit će im kao u peći.
Proždrijet će ih BOG u bijesu,
vatra će ih progutati.
10 Istrijebit ćeš iz zemlje njihove potomke,
njihova djeca neće postojati među ljudima.
11 Iako smišljaju zle zavjere,
neće uspjeti protiv tebe.
12 Svi će bezglavo pobjeći,
kad svoj lûk uperiš u njih.
13 Ustani, BOŽE, i svoju silu pokaži!
Tebi ćemo pjevati i tvoju snagu slaviti.
Molitva muke i pjesma slavljenja
Voditelju zbora. Po napjevu »Srna u zoru«. Davidova pjesma.
1 Bože moj, Bože moj,
zašto si me ostavio?
Predaleko si da bi me spasio,
predaleko da bi moje jecaje čuo.
2 Bože moj, zovem te danju,
ali ostajem bez odgovora.
Cijelu noć te zovem, bez odmora.
3 Svet si na svom prijestolju,
ti si onaj kojeg Izrael slavi.
4 Tebi su naši preci vjerovali.
U tebe su se uzdali i ti si ih spasio.
5 Zvali su te u pomoć i pomoć su dobili.
Tebi su vjerovali, nisu se razočarali.
6 No ja nisam više čovjek, nego crv.
Ljudima sam na prezir i porugu.
7 Rugaju mi se svi koji me vide,
plaze mi jezik[d] i glavom odmahuju.
8 Kažu: »Zovi BOGA u pomoć, možda te spasi.
Izbavit će te ako si mu drag.«
9 A ti si me izveo iz majčine utrobe,
na njenim prsima bio sam siguran.
10 Od svog rođenja na tebe se oslanjam,
od samog početka, ti si moj Bog.
11 Ne udaljavaj se od mene
jer nesreća je blizu,
a nitko u pomoć ne dolazi.
12 Okružili su me kao bijesni bikovi,
opkolili kao snažni bikovi iz Bašana[e].
13 Usta su na mene razjapili,
riču kao gladni lavovi.
14 Bez snage sam i hrabrosti,
kao voda prolivena na tlo.
Rasipaju mi se kosti,
kao vosak, srce se topi.
15 Usta[f] su mi suha kao osušena glina[g],
jezik mi se za nepce zalijepio.
Ostavio si me da umrem u prašini.
16 Zla rulja me opkolila,
kruže kao čopor pasa.
Zavezali su mi ruke i noge.[h]
17 Sama sam kost i koža,
a neprijatelji gledaju, zure u mene.
18 Za moju odjeću se kockaju,
uzimaju je i dijele među sobom.
19 Ali ti, BOŽE, ne ostavljaj me!
Snago moja, požuri i spasi me!
20 Zaštiti me od mača,
život mi spasi od divljih pasa.
21 Spasi me iz čeljusti lava,
zaštiti me[i] od rogova bivola.
22 O tebi ću svojima pričati,
slavit ću te kad se svi okupe.
23 Slavite BOGA, vi koji ga štujete!
Potomci Jakova, čast mu iskažite!
Narode Izraela, pred njim drhtite!
24 Jer, on ne prezire jadne ni njihovu patnju,
od njih glavu ne okreće,
čuje ih kad u pomoć zovu.
25 Zbog tebe pjevam hvalospjev na velikom skupu,
pred njima ću izvršiti sve što sam se zakleo.
26 Neka siromašni jedu koliko žele.[j]
Slavite, vi koji BOGA tražite!
Neka su vaša srca sretna zauvijek![k]
27 U svim krajevima zemlje,
BOGA će se sjetiti i njemu vratiti.
Svi će se narodi pred njim klanjati.
28 Jer, kraljevstvo pripada BOGU,
on vlada svim narodima.
29 Svi dobrostojeći na zemlji[l]
jest će pred njim u štovanju.
Poklonit će mu se i oni koji su umrli,
oni koji nisu preživjeli.
30 Naši potomci će mu služiti,
u budućim naraštajima o Bogu će se govoriti.
31 Svako pokoljenje pričat će svojoj djeci,
o djelima koja je učinio Bog.
Pavao ide u Jeruzalem
21 Nakon što smo se rastali sa starješinama, isplovili smo ravno za otok Kos. Sutradan smo pristali na otok Rod, a odatle smo krenuli za Pataru. 2 Našli smo brod koji je išao u Feniciju, ukrcali se i isplovili. 3 Kad smo stigli nadomak Cipru, ostavili smo ga sa svoje lijeve strane i nastavili ploviti prema Siriji. Pristali smo u Tiru jer je brod ondje trebao iskrcati teret. 4 U Tiru smo susreli Gospodinove sljedbenike i ostali s njima sedam dana. Oni su, upozoreni od Svetog Duha, rekli Pavlu da ne ide u Jeruzalem. 5 No, kad se naš boravak ondje približio kraju, nastavili smo put. Svi su nas sljedbenici, zajedno sa ženama i djecom, otpratili izvan grada. Na obali smo kleknuli i pomolili se. 6 Oprostili smo se s njima i ukrcali na brod, a oni su se vratili svojim kućama.
7 Iz Tira smo nastavili put i pristali u Ptolemaidi. Pozdravili smo tamošnju braću i sestre te ostali s njima jedan dan. 8 Sljedećeg smo dana isplovili i stigli u Cezareju. Otišli smo k Filipu i odsjeli kod njega. Filip je bio posvećen pronošenju Radosne vijesti. On je bio jedan od sedmorice[a] 9 i imao je četiri neudane kćeri koje su imale proročki dar. 10 Bili smo tamo nekoliko dana, a onda je iz Judeje došao neki prorok po imenu Agab. 11 Došao je k nama, uzeo Pavlov remen, svezao njime svoje ruke i noge i rekao: »Evo što Sveti Duh kaže: ‘Ovako će Židovi u Jeruzalemu svezati čovjeka kojem pripada ovaj remen i predati ga nežidovima u ruke.’«
12 Kad smo to čuli, i mi i tamošnji sljedbenici počeli smo preklinjati Pavla neka ne ide u Jeruzalem. 13 Pavao nam je odgovorio: »Što to radite? Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam da me u Jeruzalemu, ne samo svežu nego i ubiju radi imena Gospodina Isusa.«
14 Budući da se nije dao uvjeriti, prestali smo ga moliti. »Neka bude kako Gospodin hoće«, rekli smo.
15 Nakon toga, spremili smo se i krenuli u Jeruzalem. 16 Neki od sljedbenika iz Cezareje pošli su s nama. Odveli su nas k čovjeku koji se zvao Mnason i kod kojeg smo trebali odsjesti. On je bio Cipranin i jedan od prvih Isusovih učenika.
Pavao posjećuje Jakova
17 Kad smo stigli u Jeruzalem, vjernici su nas spremno primili.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International