Old/New Testament
Elihu nastavlja raspravu
32 Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost. 2 Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga. 3 A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali. 4 On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega. 5 No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se. 6 Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza:
»Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari;
zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.
7 Mislio sam: ‘Neka starost govori,
neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8 Ali čovjeku pamet daje duh,
dah Svemoćnoga daje mu razum.
9 Nisu samo dugovječni mudri,
niti samo stari znaju što je pravda.
10 Stoga, tražim da me saslušate,
da i ja izložim svoje znanje.
11 Čekao sam dok ste govorili,
slušao kako rasuđujete.
Dok ste tražili prave riječi,
12 posvetio sam vam svu svoju pažnju.
No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi,
niti odgovorio na njegove tvrdnje.
13 Nemojte reći da ste našli mudrost.
Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.
14 Job je raspravljao s vama
i vi ste rekli što ste imali,
a ja ću sada reći svoje.
15 Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti,
ponestalo im je riječi.
16 Da još čekam zato što šute,
zato što stoje i ništa ne odgovaraju?
17 I ja ću reći svoje,
iznijet ću svoje znanje.
18 Jer, imam mnogo toga reći,
duh me iznutra na to tjera.
19 Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje,
kao nova mješina koja će se rasprsnuti.
20 Govorit ću i ja da nađem olakšanje,
otvorit ću usta i odgovoriti.
21 Ni prema kome neću biti pristran,
niti ću bilo kome laskati.
22 Jer, da sam vičan laskanju,
moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.
33 A sad, Jobe, čuj moje riječi,
obrati pažnju na sve što ću ti reći.
2 Svoja usta otvaram,
jezik mi oblikuje riječi pod nepcem.
3 Riječi mi naviru iz pravednog srca,
usne iskreno izriču moje znanje.
4 Božji Duh me stvorio,
dah Svemoćnog daje mi život.
5 Odgovori mi, dakle, ako možeš,
spremi se da mi se usprotiviš.
6 I ja sam pred Bogom kao i ti,
i ja sam sazdan od gline.
7 Ne trebaš me se bojati,
neću te opterećivati.
8 Ali na svoje sam uši čuo,
jasno sam razabrao tvoje riječi:
9 ‘Čist sam i bez grijeha;
nedužan sam, nisam ni za što kriv.
10 Ali Bog je našao razloge da me napadne
i u meni vidi svog neprijatelja.
11 Noge mi stavlja u klade,
sve moje staze budno nadzire.’
12 Međutim, ja ti kažem: nisi u pravu
jer Bog je veći od čovjeka.
13 Zašto protiv njega iznosiš optužbe,
tvrdeći da ti neće odgovoriti?
14 Jer, Bog govori na različite načine,
ali čovjek to ne primjećuje.
15 Kroz snove, kroz noćna viđenja,
kad dubok san obuzme ljude.
Dok na svome ležaju spavaju,
16 on im na uho govori
i prijetnjama prestravljuje,
17 da bi čovjeka odvratio od njegovih djela
i sačuvao ga od oholosti,
18 da bi mu život spasio od grobne jame,
da ne prijeđe rijeku smrti.
19 Ili ga Bog kažnjava bolešću u krevetu
i neprestanim bolovima u kostima
20 pa se njegovom biću gadi hrana,
odvratno mu je i najbolje jelo.
21 Tijelo mu naočigled kopni
i strše mu kosti.
22 On se grobnoj jami primiče,
a njegov život onima koji smrt donose.
23 Ali može mu doći posrednik,
jedan od tisuću Božjih anđela,
i reći čovjeku što je za njega ispravno.
24 Ako mu se smiluje i kaže Bogu:
‘Poštedi ga odlaska u grobnu jamu,
našao sam otkupninu za njega’,
25 tijelo će mu se pomladiti kao dječje,
vratit će se u dane svoje mladosti.
26 Molit će se Bogu i on će ga prihvatiti,
gledat će mu lice i klicati od radosti.
Opet će biti pravedan pred Bogom
27 pa će zapjevati pred ljudima i reći:
‘Griješio sam i izvrtao ono što je pravo,
ali nisam dobio što sam zaslužio.
28 Spasio me od odlaska u grob,
moj život će vidjeti svjetlost.’
29 Da, Bog sve to čini čovjeku,
i to uvijek iznova,
30 da bi ga spasio od smrti,
da bi mu zasjalo svjetlo života.
31 Pazi, Jobe, i saslušaj me;
šuti, a ja ću govoriti.
32 Ako imaš što reći, odgovori mi;
govori, jer te želim opravdati.
33 A ako nemaš odgovor, onda me saslušaj;
šuti, i poučit ću te mudrosti.«
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova. 2 No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove. 3 Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti. 4 Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
5 Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih. 6 Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu. 7 Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
Pavao u Listri i Derbi
8 U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao. 9 Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti 10 te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati. 11 Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!« 12 I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio. 13 Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14 Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući: 15 »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima. 17 Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.« 18 Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
19 Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav. 20 No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
Povratak u Antiohiju u Siriji
21 U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju. 22 Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.« 23 U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.
24 Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju. 25 Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije. 26 Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.
27 Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere. 28 Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International