Old/New Testament

Neosvojena područja

13 Kad je Jošua ostario, BOG mu je rekao: »Iako si zašao u duboku starost, moraš osvojiti još dosta zemlje. ² Zauzmi područja Filistejaca i Gešuraca. ³ Njihova zemlja počinje istočno od Egipta, od rijeke Šihor, a na sjeveru doseže do granice Ekrona koji pripada Kanaancima. Na tome su području i petorica filistejskih vladara, i to u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gatu i Ekronu. Zauzmi i zemlju Avijaca, ⁴ koji žive na jugu Kanaana, te Mearu koja pripada Sidoncima. Nakon toga otiđi čak do Afeka na amorejskoj granici. ⁵ Osvoji i zemlju Giblijaca te cijeli Libanon istočno od Baal Gada pod brdom Hermon, sve do Lebo Hamata.

⁶ Sidonci žive u gorju od Libanona do Misrefot Maima, ali ja ću ih istjerati pred Izraelcima. Ti samo vodi računa o tome da zemlju raspodijeliš Izraelu, kao što sam ti i zapovjedio. ⁷ Podijeli zemlju između devet plemena i polovine Manašeovog plemena.«

Podjela zemlje istočno od Jordana

⁸ Druga polovina Manašeovog plemena, Rubenovci i Gadovci već su bili dobili zemlju koju im je dao BOŽJI sluga Mojsije, s istočne strane rijeke Jordan. ⁹ Zemlja se prostirala od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do grada što se nalazi usred klanca. Uključivala je i cijelu visoravan od Medebe do Dibona, ¹⁰ kao i sve gradove Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Zemlja je sezala do granice Amonaca, ¹¹ a obuhvaćala je i grad Gilead. U njoj su živjeli još i Gešurci i Maakovci, a uključivala je čitavo brdo Hermon i cijeli Bašan, sve do Salke. ¹² Sadržavala je i čitavo kraljevstvo kralja Oga, koji je bio jedan od zadnjih Refaimaca, a nekad je stolovao u Aštarotu i Edreju. Mojsije ih je sve porazio i zauzeo njihovu zemlju. ¹³ No Izraelci nisu istjerali Gešurce i Maakovce, tako da oni i danas žive s njima.

¹⁴ Jedino Levijevom plemenu Mojsije nije dao nikakvu zemlju. Njima su dane sve životinje koje se pale na vatri kao žrtve izraelskome BOGU. BOG je obećao da će to biti njihovo nasljedstvo.

Zemlja Rubenovog plemena

¹⁵ Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Rubenovog plemena:

¹⁶ Dobili su područje od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do Medebe. Ono je uključivalo grad na sredini klanca i cijelu visoravan. ¹⁷ Zemlja se protezala do Hešbona, a na visoravni su bili gradovi Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon, ¹⁸ Jahas, Kedemot, Mefaat, ¹⁹ Kirjataim, Sibma, Seret Šahar na brdu u dolini, ²⁰ Bet Peor i Bet Ješimot te obronci Pisge. ²¹ Ta je zemlja obuhvaćala sve gradove na visoravni i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije je porazio njega i midjanske poglavare Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu koji su ondje živjeli i s njim se borili. ²² Osim onih ubijenih u bitci, Izraelci su mačem pogubili i vrača Bileama, Beorovog sina. ²³ Granica je Rubenovaca bila obala rijeke Jordan.

Ti gradovi, zajedno s okolnim selima, bili su nasljedstvo svih obitelji iz Rubenovog plemena.

Zemlja Gadovog plemena

²⁴ Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Gadovog plemena:

²⁵ Dobili su područje Jazera, sve gileadske gradove i pola zemlje Amonaca koja se prostirala sve do Aroera blizu Rabe. ²⁶ Imali su zemlju od Hešbona do Ramat Mispe i Betonima te od Mahanaima do granice Debira. ²⁷ Njihova je bila dolina Bet Haram te Bet Nimra, Sukot i Safon s preostalim dijelom kraljevstva hešbonskoga kralja Sihona. Zapadna im je granica bila rijeka Jordan, sve do Galilejskog mora.

²⁸ Ti su gradovi, zajedno s okolnim selima, bili nasljedstvo svih obitelji iz Gadovog plemena.

Zemlja polovine Manašeovog plemena

²⁹ Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima polovine Manašeovog plemena, a koje su živjele na istoku:

³⁰ Njihovo je područje započinjalo od Mahanaima. Uključivalo je čitavo kraljevstvo bašanskoga kralja Oga i svih šezdeset Jairovih naselja u Bašanu. ³¹ Ondje se još nalazila polovina Gileada, Aštarot i Edrej koji su bili Ogovi kraljevski gradovi. Sve je to pripalo obiteljima Makira, koji je bio Manašeov potomak. Tu je zemlju dobilo pola njegovih sinova.

³² Tako je Mojsije podijelio zemlju dok je još bio na Moapskim poljanama, s druge strane rijeke Jordan, istočno od Jerihona.

³³ Levijevom plemenu Mojsije nije dao zemlju u nasljedstvo. Izraelov im je BOG obećao da će on sâm biti njihovo nasljedstvo.

Dioba zemlje zapadno od Jordana

14 Ovo su područja koja su Izraelci dobili u Kanaanu. Dodijelili su im ih svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji. ² Njihovo je nasljedstvo podijeljeno kockom između devet plemena i polovine Manašeovog plemena, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija. ³ Dva i pol plemena dobila su od Mojsija u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana. Leviti nisu dobili zemlju kao ostala plemena. ⁴ Od Josipovih su sinova nastala dva plemena: Manaše i Efrajim. Leviti nisu dobili ni jedan dio zemlje, već samo gradove u kojima će živjeti, s pašnjacima za svoju stoku i krda. ⁵ Tako su Izraelci podijelili zemlju baš onako kako je BOG bio zapovjedio Mojsiju.

Kaleb dobiva Hebron

⁶ Jošui su u Gilgal došli ljudi iz Judinog plemena, a među njima je bio i Kaleb, sin Kenižanina Jefunea. Kaleb je rekao Jošui: »Ti znaš što je BOG rekao Božjem čovjeku Mojsiju o tebi i meni u Kadeš Barnei. ⁷ Imao sam četrdeset godina kad me BOŽJI sluga Mojsije poslao iz Kadeš Barnee da izvidim zemlju, a ja sam mu donio točan izvještaj. ⁸ Moji suputnici utjerali su narodu strah u kosti, ali ja sam vjerno slušao BOGA, svojeg Boga. ⁹ Zato mi je Mojsije toga dana obećao: ‘Budući da si vjerovao mojem BOGU, zemlja kojom si hodao bit će tvoja, a tvoji će je potomci dobiti zauvijek u nasljedstvo.’

¹⁰ Kao što je i obećao, BOG me održao u životu. Četrdeset i pet godina je prošlo otkad je to obećao Mojsiju, dok je još Izrael lutao po pustinji. I evo me tu: imam osamdeset i pet godina, ¹¹ a još sam snažan kao i onda kad me Mojsije poslao u izviđanje. Sposoban sam za borbu kao i tada. ¹² Zato mi sad daj gorski kraj o kojem je BOG govorio onoga dana. I sam si tada čuo da su ondje Anakovci i da su im gradovi veliki i utvrđeni. Ali, bude li BOG sa mnom, istjerat ću ih odande, kao što je i obećao.«

¹³ Tada je Jošua blagoslovio Jefuneovog sina Kaleba i dao mu Hebron. ¹⁴ Otad Hebron pripada Kalebu, sinu Kenižanina Jefunea, jer je vjerno slušao Izraelovog BOGA. ¹⁵ Hebron se nekada zvao Kirjat Arba, po Arbi, najvećem od svih Anakovaca.

Tada se zemlja odmorila od rata.

Zemlja Judinog plemena

15 Judinom je plemenu kockom pripao dio zemlje te bio razdijeljen svim njegovim obiteljima. Prostirao se do granice Edoma i pustinje Cin na krajnjem jugu.

² Njihova je južna granica počinjala kod zaljeva na južnom kraju Mrtvog mora. ³ Potom je prolazila južno od Škorpionovog prijevoja, nastavljala se do pustinje Cin i zatim se penjala južno do Kadeš Barnee. Odatle se nastavljala do Hesrona, penjala do Adara, skretala do Karke ⁴ i išla do Asmona. Zatim je izlazila na Egipatski potok i završavala na Sredozemnome moru. Bila je to Judina južna granica.

⁵ Istočna je granica bila obala Mrtvog mora, sve do mjesta gdje se rijeka Jordan ulijevala u more.

Sjeverna je granica počinjala kod ušća Jordana u Mrtvo more. ⁶ Potom se penjala do Bet Hogle i nastavljala sjeverno od Bet Arabe, penjući se do kamena nazvanog prema Rubenovom sinu Bohanu. ⁷ Odatle je granica išla dolinom Akora do Debira i skretala na sjever do Gilgala, koji je nasuprot prijevoja Adumim i južno od klanca. Granica je potom išla do voda En Šemeša i završavala kod En Rogela. ⁸ Odatle se dolinom Ben Hinom penjala južnim obronkom Jebusejskoga grada, to jest Jeruzalema. Nastavljala se penjati do vrha planine zapadno od doline Hinom, na sjevernome kraju doline Refaim. ⁹ S vrha planine granica je išla prema izvoru Neftoah, izlazila kod gradova na brdu Efron i spuštala se prema Baali (koju su zvali i Kirjat Jearim). ¹⁰ Od Baale je skretala na zapad do brda Seir pa išla sjevernim obronkom brda Jearim (zvanog i Kesalon), spuštala se do Bet Šemeša i nastavljala do Timne. ¹¹ Odatle je granica išla do sjevernog obronka Ekrona i protezala se do Šikrone. Nastavljala se do brda Baala, izlazila kod Jebneela i završavala na moru.

¹² Zapadna je granica bila obala Sredozemnog mora.

Bile su to granice Judinog naroda, gdje su živjele njegove obitelji.

Kaleb zauzima Hebron i Debir

¹³ Jošua je Jefuneovom sinu Kalebu dao zemlju u Judi, kako je BOG bio zapovjedio. Kaleb je dobio Hebron, poznat i pod nazivom Kirjat Arba, jer je Arba bio Anakov predak. ¹⁴ Kaleb je iz Hebrona istjerao trojicu Anakovih potomaka—Šešaja, Ahimana i Talmaja. ¹⁵ Potom je odande napao stanovnike Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer.

¹⁶ Kaleb je rekao: »Svoju kćer Aksu dat ću za ženu onome tko napadne Kirjat Sefer i zauzme ga.« ¹⁷ Grad je zauzeo Otniel, sin Kalebovog brata Kenaza, pa mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu za ženu. ¹⁸ Pošto se udala za Otniela, rekla mu je da bi od njezinog oca trebali zatražiti polje. Aksa je otišla do oca, a kad je sjahala s magarca, Kaleb ju je upitao što želi.

¹⁹ »Molim te da mi nešto daruješ«, odgovorila je ona. »Dao si mi suhu zemlju u Negevu. Molim te, daj mi zato i izvore vode.«

Tako joj je Kaleb dao gornje i donje izvore.

Judini gradovi

²⁰ Ovo je područje Judinog plemena i nasljedstvo svih njegovih obitelji.

²¹ Najjužniji gradovi Judinog plemena u Negevu, prema granici s Edomom, bili su:

³³ Judini gradovi u Šefelu bili su i ovi:

³⁷ Nadalje, dani su im i ovi gradovi:

⁴² Judini su gradovi bili i ovi:

⁴⁵ Judino je pleme dobilo i sljedeće gradove:

⁴⁸ Judini su bili gradovi u gorju:

⁵² U gorju su imali i ove gradove:

⁵⁵ Gradovi u gorju još su bili:

⁵⁸ Nadalje, u gorju su imali i gradove:

⁶⁰ U gorju su imali još i Kirjat Baal (to jest, Kirjat Jearim) i Rabu—dva grada s okolnim selima.

⁶¹ Judino je pleme imalo ove gradove u pustinji:

⁶³ No narod Jude nije uspio istjerati Jebusejce, koji su živjeli u Jeruzalemu, pa oni i danas žive s Judejcima u Jeruzalemu.

Ivanovo rođenje

⁵⁷ Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. ⁵⁸ Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom.

⁵⁹ Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. ⁶⁰ No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.«

⁶¹ A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« ⁶² Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu.

⁶³ Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. ⁶⁴ Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. ⁶⁵ Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. ⁶⁶ Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.

Zaharija slavi Boga

⁶⁷ Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti:

⁸⁰ Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.