Old/New Testament
44 Naši oci imahu u pustinji Šator svjedočanstva, kao što zapovjedi Onaj koji je govorio Mojsiju da se on načini po obliku što ga je vidio. 45 Njega preuzeše oci naši i unesoše pod Jošuom u posjed s kojeg Bog otjera narode ispred naših otaca - sve do dana Davidovih, 46 koji nađe milost pred Bogom te zaiska da nađe boravište za Kuću Jakovljevu.[a] 47 A Salomon mu sagradi dom. 48 Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:
49 'Nebo je moje prijestolje,
a zemlja podnožje nogama mojim.
Kakav ćete mi dom sagraditi,
govori Gospodin,
ili gdje će biti mjesto mojega počinka?
50 Ne učini li moja ruka sve to?'
51 Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Uvijek se opirete Duhu Svetome, kako oci vaši tako i vi! 52 Kojega od proroka vaši oci nisu progonili, i pobiše one koji unaprijed navijestiše o dolasku Pravednika, komu vi sada postadoste izdajnici i ubojice; 53 vi koji ste primili zakon po odredbama anđela, ali ga se niste držali.«
54 A kad to čuše, bijahu do kraja razjareni u svojim srcima i stadoše škrgutati zubima na njega. 55 A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, 56 te reče: »Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57 Oni pak u sav glas zavrištaše, začepiše svoje uši i kao jedan nasrnuše na njega. 58 Izbacivši ga iz grada stadoše ga kamenovati. Tada svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića zvanoga Savao. 59 I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60 Onda kleknu na koljena i zavapi u sav glas: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I kad to reče, usnu.
Copyright © 2001 by Life Center International