Old/New Testament
Zajednička molitva
23 Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine. 24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:
»Gospodaru, ti si Onaj koji stvori nebo i zemlju
i mora i sve što je u njima,
25 i koji ustima našega oca Davida, sluge svojega, po Duhu Svetome, reče:
'Zašto se pobuniše narodi,
i plemena ispraznosti smisliše?
26 Zemaljski kraljevi ustadoše i vladari se zajedno udružiše protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.'
27 Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim, 28 da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi. 29 I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ. 30 Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«
31 I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.
Međusobni odnos vjernika
32 A u mnoštva onih što povjerovaše bijaše jedno srce i duša. Nijedan nije za svoje imanje govorio da je njegovo, nego im sve bijaše zajedničko. 33 I apostoli velikom silom davahu svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa. Velika milost bijaše na svima njima. 34 Doista nitko ne bijaše potrebit među njima, jer koji su god bili posjednici njiva ili kuća pa ih prodali, donosili su utržak od prodanoga 35 te stavljali pred noge apostolima, dijeleći svakomu već kako je tko bio u potrebi.
Barnabina darežljivost
36 A Josip, koga su apostoli prozvali Barnaba, što protumačeno znači Sin utjehe, levit, rodom s Cipra, 37 posjedovao je njivu. Prodavši je, donese novac i stavi pred noge apostolima.
Copyright © 2001 by Life Center International