M’Cheyne Bible Reading Plan

Pobuna naroda

14 Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. ² Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! ³ Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«

⁴ Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«

⁵ Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. ⁶ Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.^{[a] 7} Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. ⁸ Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. ⁹ Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!«

¹⁰ Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. ¹¹ BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? ¹² Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«

Mojsije se zalaže za narod

¹³ Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to ¹⁴ i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. ¹⁵ Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: ¹⁶ ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ ¹⁷ Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: ¹⁸ ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ ¹⁹ Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.«

²⁰ »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. ²¹ »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, ²² ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, ²³ neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. ²⁴ Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. ²⁵ S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.«

Bog kažnjava narod

(Pnz 1,34-40)

²⁶ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²⁷ »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene. ²⁸ Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. ²⁹ Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. ³⁰ Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. ³¹ A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj. ³² Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji. ³³ Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo. ³⁴ Četrdeset godina—jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje—ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’

³⁵ Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.«

³⁶ Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. ³⁷ Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM. ³⁸ Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin.

Pokušaj osvajanja Kanaana

(Pnz 1,41-46)

³⁹ Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. ⁴⁰ Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.«

⁴¹ Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. ⁴² Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. ⁴³ Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.«

⁴⁴ No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. ⁴⁵ Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.

Pravi način štovanja

Asafova pjesma.

Sud nad Jeruzalemom i Judom

Bog govori Jeruzalemu i Judi

Bog sudi narodu i upozorava žene

¹³ BOG ustaje raspraviti se i suditi narodu. ¹⁴ BOG presuđuje starješinama i poglavarima svoga naroda:

¹⁸ Toga će dana Gospodar strgnuti sve čime se žene ponose: nakit na nogama i ogrlice u obliku sunca i mjeseca; ¹⁹ naušnice, narukvice i velove; ²⁰ marame, lančiće, pojaseve, bočice s mirisima i amajlije; ²¹ pečatnjake i nosne prstenove; ²² svečanu odjeću, haljine, plašteve i torbice; ²³ ogledala, lanene haljine, turbane i šalove.

4 U to će se doba sedam žena otimati za jednog čovjeka: »Molimo te, oženi nas! Same ćemo si nabavljati i hranu i odjeću. Ništa nećeš morati za nas raditi, samo daj da se zovemo tvojim imenom, da se makne naša sramota.«

Buduća slava i preživjeli na Sionu

² U to će vrijeme BOŽJA biljka^[a] biti divna i slavna. Plodovi zemlje bit će ponos i slava onih koji su preživjeli u Izraelu. ³ Oni koji ostanu na Sionu i Jeruzalemu, zvat će se sveti. Njihova će imena biti stavljena na popis ljudi koji mogu ondje živjeti.

⁴ Gospodar će isprati nečistoću sa sionskih kćeri. Oprat će krv s Jeruzalema. Sve će očistiti duhom koji sudi i prži kao vatra. ⁵ Tada će BOG učiniti da nad cijelim brdom Sion i nad svima koji se ondje okupljaju danju bude oblak od dima, a noću plamteća vatra. Nad svakim će stajati pokrov. ⁶ Bit će to zaštita ljudima od sunca i zaklon od oluje i kiše.

Primjeri žive vjere

11 Vjera je sigurnost u ono čemu se nadamo i dokaz za ono što ne vidimo. ² Upravo zato što su imali takvu vjeru, Bog je pohvalio neke koji su živjeli u ranijim vremenima.

³ Vjerom shvaćamo da je Bog stvorio svemir svojom zapovijedi. Dakle, sve što je vidljivo, stvoreno je iz nevidljivoga.

⁴ Kain i Abel prinijeli su Bogu žrtvu. No Abelova je žrtva bila bolja jer ju je prinio s vjerom. Zbog vjere je nazvan pravednim i Bog je prihvatio njegove darove. Iako je Abel mrtav, još uvijek govori kroz svoju vjeru.

⁵ Henok je prenesen u nebo. On nije umro. Nisu ga mogli pronaći jer ga je Bog uzeo sebi. Bog je bio zadovoljan Henokom prije nego što ga je uzeo jer je imao vjere. ⁶ Bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu. Jer, tko želi pristupiti Bogu, mora vjerovati da On postoji i da nagrađuje one koji ga traže.

⁷ Noa je bio upozoren na ono što još nije mogao vidjeti. Ali Noa je vjerovao Bogu. S ozbiljnošću i poštovanjem shvatio je upozorenje i sagradio arku da spasi svoju obitelj. Tako je svijet bio osuđen, a Noa opravdan po vjeri.

⁸ Bog je pozvao Abrahama da krene u zemlju koju mu je obećao. Abraham je povjerovao Bogu, poslušao je njegov poziv i krenuo na put iako nije znao kamo ide. ⁹ Abraham je vjerom živio u obećanoj zemlji kao došljak u tuđini. Živio je pod šatorima, kao i Izak i Jakov, kojima je Bog dao isto obećanje. ¹⁰ Činio je tako jer je očekivao grad koji će biti sagrađen na trajnim temeljima. Čekao je grad prema Božjoj zamisli; grad kojemu je graditelj Bog.

¹¹ Zbog vjere koju je Abraham imao u Boga, začeto je dijete sa Sarom iako je ona bila neplodna, a i on sâm već vrlo star. Abraham je vjerovao da će Bog ispuniti svoje obećanje. ¹² Tako su od toga jednog čovjeka, koji je već bio na pragu smrti, rođeni bezbrojni potomci, brojni poput zvijezda na nebu i pijeska na obali.

¹³ Svi su ti ljudi do svoje smrti živjeli u vjeri. Nisu primili ono što je Bog obećao svom narodu, ali su to vidjeli izdaleka i radovali se. I priznavali su sasvim otvoreno da su ovdje, na Zemlji, samo putnici i prolaznici. ¹⁴ Oni koji takvo što govore daju do znanja da traže vlastitu domovinu. ¹⁵ Da su mislili na zemlju što su je bili napustili, imali bi se prilike i vratiti. ¹⁶ No, umjesto toga, čeznuli su za boljom domovinom—onom nebeskom. Bog se, stoga, ne srami zvati se njihovim Bogom. On je pripremio grad za njih.

¹⁷ Kad je Bog iskušavao Abrahama, ovaj je imao vjere te je prinio Izaka kao žrtvu. Taj, koji je primio obećanja, prinio je svoga jedinca. ¹⁸ Bog mu je rekao: »Tvoji će potomci poteći od Izaka.«^{[a] 19} Abraham je smatrao da Bog može uskrisiti ljude od mrtvih. Zato je, slikovito rečeno, doista i primio Izaka natrag iz mrtvih.

²⁰ Budući da je vjerovao, Izak je blagoslovio budućnost Jakova i Ezava. ²¹ Budući da je imao vjere, Jakov je pred smrt blagoslovio svakog Josipovoga sina i duboko se poklonio Bogu oslanjajući se o svoj štap.

²² Budući da je imao vjere, pretkraj života Josip se prisjećao i govorio Izraelovoj djeci o njihovu odlasku iz Egipta te dao upute o svojim posmrtnim ostacima.

²³ Budući da su imali vjere, Mojsija su roditelji skrivali tri mjeseca nakon rođenja. Vidjeli su da je lijepo dijete i nisu se bojali prekršiti faraonove naredbe.

²⁴ Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. ²⁵ Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. ²⁶ Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. ²⁷ Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima. ²⁸ Pripremio je pashalnu večeru i škropljenje krvlju kako anđeo uništenja ne bi dotaknuo ni jednoga od izraelskih prvorođenaca. Učinio je tako jer je imao vjere.

²⁹ I Izraelci su imali vjere pa su prešli preko Crvenog mora kao preko suhe zemlje. No, kad su Egipćani pokušali to isto—utopili su se.

³⁰ Narod je sedam dana s vjerom obilazio jerihonske zidove—i oni su pali.

³¹ Budući da je imala vjere, prostitutka Rahaba prijateljski je dočekala izraelske uhode. Zato nije bila ubijena, za razliku od svih onih neposlušnih.

³² I što još da kažem? Nije mi preostalo dovoljno vremena da vam govorim o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. ³³ Svi su oni imali vjere kojom su pobjeđivali kraljevstva, pravedno vladali i primali Božja obećanja. Neki su vjerom zatvorili lavlje ralje. ³⁴ Neki su ugasili silne vatre i uspjeli izbjeći smrti od mača. Njihova se slabost pretvorila u snagu. U bitci su postali jaki i uspjeli poraziti neprijateljske vojske. ³⁵ Žene su dobile natrag svoje mrtve, koji su vraćeni u život. Neki su bili podvrgnuti mučenjima i odbijali su oslobođenje jer su se nadali uskrsnuću u bolji život. ³⁶ Jedni su iskusili porugu i šibanje, drugi pak lance i uhićenje. ³⁷ Ubijali su ih kamenjem, pilili napola, ubijali mačem. Hodali su uokolo u ovčjim i kozjim kožama. Bili su siromašni, progonjeni i zlostavljani. ³⁸ Svijet ih nije bio dostojan. Lutali su pustinjama i brdima, skrivali se po pećinama i jamama u zemlji.

³⁹ Ti su ljudi bili poznati po svojoj vjeri, ali nitko od njih nije dobio ono što je Bog obećao. ⁴⁰ Bog je za nas predvidio nešto bolje: da bez nas ne postignu savršenstvo.