M’Cheyne Bible Reading Plan
Postavljanje svjetiljaka u svetištu
8 BOG je rekao Mojsiju: 2 »Reci Aronu: Kad budeš postavljao sedam svjetiljaka, neka osvjetljavaju prostor ispred svijećnjaka.«
3 I Aron je tako učinio: postavio je svjetiljke na prednju stranu svijećnjaka, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. 4 Svijećnjak je bio napravljen od kovanog zlata, od podnožja do cvjetova, bio je sav od kovanog zlata. Mojsije ga je napravio točno prema uzorku koji mu je pokazao BOG.
Priprema Levita za službu
5 BOG je rekao Mojsiju: 6 »Odvoji Levite od ostalih Izraelaca i očisti ih. 7 Da bi ih očistio, postupi ovako: poškropi ih vodom za očišćenje[a], a oni će zatim obrijati cijelo tijelo i oprati svoju odjeću. Tako će se očistiti. 8 Zatim će uzeti jednog junca s pripadajućom žitnom žrtvom od žitne krupice zamiješane s uljem, a ti uzmi drugog junca za žrtvu očišćenja. 9 Dovedi Levite pred Šator sastanka i okupi svu izraelsku zajednicu. 10 Dovedi ih pred BOGA, a Izraelci će staviti ruke na njih[b]. 11 Aron će zatim prikazati Levite pred BOGOM kao žrtvu Izraelaca. Tada će biti spremni za služenje BOGU.
12 Nakon što Leviti polože ruke na glave junaca, prinesi BOGU jednog junca kao žrtvu očišćenja, a drugog kao žrtvu paljenicu, da se izvrši obred očišćenja za Levite. 13 Leviti će služiti Aronu i njegovim sinovima, a ti ih prikaži pred BOGOM kao prinos[c]. 14 Tako ćeš Levite odvojiti od ostalih Izraelaca i oni će biti moji. 15 Nakon što si očistio Levite i prikazao ih preda mnom, oni mogu služiti oko Šatora sastanka. 16 Izraelci će mi dati Levite i oni će pripadati meni. U prošlosti sam rekao svakoj izraelskoj obitelji da mi dâ svoga prvorođenog sina, ali sada uzimam Levite umjesto prvorođenih sinova izraelskih obitelji. 17 Svako prvorođeno muško u Izraelu, i od ljudi i od životinja, pripada meni. Pobivši sve prvorođence u Egiptu, odvojio sam ih za sebe, 18 a Levite sam uzeo umjesto svih prvorođenih sinova u Izraelu. 19 Njih sam dao kao dar Aronu i njegovim sinovima da služe oko Šatora sastanka za sve Izraelce. Oni će vršiti obred očišćenja kako nikakva pošast ne bi zadesila Izraelce kad se približe Svetištu.«
20 Mojsije, Aron i cijela izraelska zajednica učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. 21 Leviti su se očistili i oprali svoju odjeću, a onda ih je Aron doveo da ih prikaže pred BOGOM. Izvršio je za njih obred očišćenja te su postali čisti. 22 Nakon toga Leviti su otišli služiti oko Šatora sastanka pod nadzorom Arona i njegovih sinova. Učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.
23 BOG je rekao Mojsiju: 24 »I ovo se odnosi na Levite: Samo muškarci od dvadeset i pet godina te stariji smiju služiti kod Šatora sastanka, 25 a kad napune pedeset godina, moraju istupiti iz obavezne službe. 26 Mogu pomagati svojoj braći u izvršavanju njihovih dužnosti kod Šatora sastanka, ali sami ne smiju služiti. Tako učini s Levitima po pitanju njihovih dužnosti.«
Narodna tužaljka i poziv upomoć
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Bože, svojim smo ušima čuli,
naši su nam preci govorili
što si učinio u njihovo vrijeme,
u onim davnim danima.
2 Svojom snagom istjerao si druge narode,
a naselio naše pretke;
narode si skršio, a njih raširio.
3 Nisu svojim mačevima osvojili zemlju,
niti im je njihova jakost donijela pobjedu,
nego tvoja moć i snaga
jer ih je obasjavala tvoja svjetlost,
i pratila tvoja naklonost.
4 Ti si moj Kralj i moj Bog,
ti daješ pobjede Jakovljevom narodu.
5 S tobom neprijatelje potiskujemo,
tvojim imenom protivnike gazimo.
6 Ne pouzdajem se u svoj lûk,
ne spašava me moj mač.
7 Ti nas od neprijatelja spašavaš,
mrzitelje naše ruglu izvrgavaš.
8 Neprestano se Bogom hvalimo
i zauvijek tvoje ime slavimo.
9 Ali, ti si nas odbacio i izvrgnuo sramoti,
nisi išao u bitku s našim vojskama.
10 Natjerao si nas da uzmaknemo pred neprijateljem
pa su nam naši mrzitelji uzeli plijen.
11 Predao si nas kao ovce za klanje
i raštrkao nas među druge narode.
12 Svoj narod si u bescjenje prodao,
ništa za njih nisi tražio.
13 Izvrgnuo si nas ruglu,
susjedi nam se smiju i rugaju.
14 Učinio si nas šalom među narodima
pa prezirno odmahuju glavama.
15 Sramota je moja neprestano preda mnom,
lice mi je prekriveno sramom,
16 zbog vike onoga koji me vrijeđa i pogrđuje,
zbog neprijatelja koji mi se osvećuje.
17 Sve nas je to snašlo,
ali nismo te zaboravili,
ni tvoj savez prekršili.
18 Nisu nam se srca od tebe okrenula,
niti smo s tvoga puta skrenuli,
19 a ti si nas u zemlji šakala slomio,
i smrtnom tamom nas prekrio.
20 Da smo ime svog Boga zaboravili
ili se tuđem bogu molili,
21 Bog bi to otkrio
jer zna naše najdublje tajne.
22 Zbog tebe nas neprestano ubijaju,
smatraju nas ovcama za klanje.
23 Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru?
Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24 Zašto se skrivaš od nas?
Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25 Duše nam tonu u prašinu,
ležimo potrbuške na zemlji.
26 Ustani, u pomoć nam dođi!
Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.
Jeruzalemske djevojke
6 Ti, najljepša među ženama,
reci, gdje je tvoj voljeni?
Kojim je putem otišao?
Da ga s tobom potražimo.
Djevojka
2 Moj voljeni sišao je u svoj vrt,
tamo gdje raste balzamovo drveće.
Hrani se u vrtu
i bere ljiljane.
3 Ja pripadam svom ljubljenom,
a on pripada meni.
On hrani stada među ljiljanima.
Mladić
4 Lijepa si, moja draga, kao Tirsa[a],
prekrasna kao Jeruzalem,
čudesna poput najsjajnijih zvijezda[b].
5 Skini svoj pogled s mene,
jako me zbunjuje.
U valovima tvoja kosa pada,
kao kozlići što silaze s Gileada.
6 Zubi su ti bijeli kao ovčice
što upravo s kupanja dolaze.
Sve su lijepo poredane,
ni jedna nije izgubljena.
7 Obrazi su tvoji ispod vela
kao rujne kriške nara.
8 Netko može imati šezdeset kraljica,
k tome osamdeset žena ropkinja
i još mnogo mladih djevojaka.
9 Ali posebna je samo jedna,
moja golubica, savršena moja,
majčina ljubimica, dijete najdraže.
Vidjele su je djevojke i pohvalile,
dive joj se kraljice i žene ropkinje:
10 »Tko je ona što svijetli kao zora,
lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna,
čudesna poput najsjajnijih zvijezda?«
11 Ušao sam u vrt,
gdje rastu stabla oraha,
da vidim niču li mladice u dolini,
pupa li loza i cvjeta li nar.
12 Prije no što sam shvatio što se zbiva,
ona me posjela u kraljevsku kočiju.
13 Vrati se, savršena, vrati se!
Okreni se, da te mogu[c] gledati.
Djevojka
Zašto bi me gledao, svoju savršenu,
kao da sam nekakva predstava?[d]
6 Stoga, ostavimo za sobom osnovno učenje o Kristu i okrenimo se zrelosti, ne vraćajući se na početak. Počeli smo tako što smo se okrenuli od beskorisnih djela[a] i povjerovali Bogu. 2 Primili smo pouku o uranjanjima, polaganju ruku, uskrsnuću mrtvih i vječnom sudu. 3 To ćemo i učiniti uz Božje dopuštenje.
4 Ima onih koji su upoznali vjeru pa je napustili. Bili su prosvijetljeni, okusili su nebeski dar i primili Svetog Duha. 5 Iskusili su dobrotu Božje riječi i snagu novog svijeta koji dolazi, 6 a zatim otpali od vjere. Oni se ne mogu obnoviti da se obrate jer ponovo razapinju Božjega Sina za sebe i javno ga sramote.
7 Zemlja, koju natapa kiša što često na nju pada i daje urod, korisna je onima koji je obrađuju i prima Božji blagoslov. 8 No zemlja koja rađa trnje i korov, bezvrijedna je i prijeti joj prokletstvo. Bit će uništena u vatri.
9 Iako ovako govorimo, dragi prijatelji, za vas smo sigurni da vas čeka bolje, ono što ide uz spasenje. 10 Uistinu, Bog nije nepravedan pa da zaboravi vaša prošla i sadašnja djela i ljubav koju ste pokazali prema njemu pomažući onima koji su njegovi. 11 No mi želimo da svatko od vas pokaže istu revnost do samoga kraja, kako biste doživjeli ispunjenje nade. 12 Ne želimo da postanete lijeni, već, naprotiv, da oponašate one koji vjerom i strpljivošću primaju Božja obećanja.
Sigurnost Božjeg obećanja
13 Bog je dao Abrahamu obećanje. Budući da nije postojalo ništa uzvišenije od njega samoga čime bi mogao prisegnuti, Bog je prisegnuo samim sobom. 14 Rekao je: »Doista ću te obilno blagosloviti i dati ti brojno potomstvo.«[b] 15 I tako je Abraham, strpljivo čekajući, dobio što mu je obećao Bog.
16 Ljudi uvijek prisežu nečim uzvišenijim od sebe da bi potvrdili svoj iskaz i time se rješava rasprava. 17 Bog je želio nasljednicima obećanja jasno pokazati nepromjenjivost svoje namjere. Zato je prisegom zajamčio ispunjenje obećanja. 18 Bog je dao i obećanje i prisegu. To dvoje ne može se mijenjati i Bog ne može lagati. Stoga, mi, koji u Bogu nalazimo sigurnost, imamo veliko ohrabrenje da se čvrsto držimo nade koju nam daje Bog. 19 Ta je nada sidro našoj duši jer je čvrsta i pouzdana. Ona prodire iza zastora, u Svetinju nad svetinjama. 20 Onamo je, kao naš prethodnik, ušao Isus. On je postao vrhovni svećenik poput Melkisedeka.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International