M’Cheyne Bible Reading Plan

Voda iz stijene

17 Sva je izraelska zajednica krenula dalje iz pustinje Sin, putujući od mjesta do mjesta, kao što im je zapovjedio BOG. Utaborili su se u Refidimu, ali ondje nisu imali vode za piće. ² Zato su se prepirali s Mojsijem i govorili: »Daj nam vode, da pijemo!«

»Zašto se prepirete sa mnom?« upita ih Mojsije. »Zašto iskušavate BOGA?«

³ No narod je bio žedan i gunđao je protiv Mojsija. »Zašto si nas izveo iz Egipta?« pitali su ga. »Zar da mi, naša djeca i stoka umremo od žeđi?«

⁴ Tada je Mojsije zavapio BOGU: »Što da radim s ovim narodom? Malo nedostaje da me ubiju kamenjem.«

⁵ »Idi ispred naroda«, BOG je rekao Mojsiju, »i povedi nekoliko izraelskih starješina. Ponesi štap kojim si udario po Nilu i idi, ⁶ a ja ću stajati pred tobom na stijeni na Horebu^[a]. Udari po stijeni pa će iz nje poteći voda, da narod može piti.«

I Mojsije tako učini naočigled izraelskih starješina. ⁷ To mjesto nazvao je Masa^[b] i Meriba^[c] jer su se Izraelci prepirali i iskušavali BOGA. Govorili su: »Je li BOG među nama ili nije?«

Pobjeda nad Amalečanima

⁸ Nakon toga došli su Amalečani i napali Izraelce u Refidimu. ⁹ Mojsije je rekao Jošui: »Odaberi ljude pa se sutra idite boriti s Amalečanima, a ja ću stajati na vrhu brda s Božjim štapom u ruci.«

¹⁰ Jošua je učinio kako mu je Mojsije rekao i borio se s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur popeli su se na vrh brda. ¹¹ Dokle god je Mojsije držao ruke podignute, Izraelci su pobjeđivali, a kad bi ih spustio, pobjeđivali su Amalečani. ¹² Kad su se Mojsiju umorile ruke, uzeli su kamen i podmetnuli ga pod njega. On je sjeo na kamen, dok su mu Aron i Hur držali ruke, jedan s jedne, a drugi s druge strane. Tako su mu ruke ostale podignute sve do zalaska sunca. ¹³ I Jošua je mačem porazio vojsku Amalečana.

¹⁴ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zapiši ovu poruku na svitak, kao trajni podsjetnik, i pročitaj je Jošui: ‘Sasvim ću izbrisati Amalečane sa zemlje i sve što podsjeća na njih’.«

¹⁵ Zatim je Mojsije izgradio žrtvenik i nazvao ga »BOG je moja zastava«. ¹⁶ Rekao je: »Uzdignite BOŽJU zastavu.^[d] BOG će se iz naraštaja u naraštaj boriti protiv Amalečana.«

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Mk 11,27-33)

20 Jednom je Isus poučavao u Hramu i objavljivao ljudima Radosnu vijest. Vodeći svećenici i učitelji Zakona došli su k njemu zajedno s drugim židovskim vođama ² pa su mu rekli: »Kaži nam, kojim pravom činiš sve to? Tko te ovlastio?«

³ Isus im je odgovorio: »I ja ću vama postaviti jedno pitanje. Kažite mi: ⁴ je li Ivanovo krštenje bilo od Boga ili od ljudi?« ⁵ Oni su počeli razmatrati pitanje među sobom: »Ako kažemo: ‘od Boga’, on će reći: ‘zašto mu onda niste vjerovali?’ ⁶ A ako kažemo: ‘od ljudi’, svi će nas kamenovati jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.« ⁷ I tako su mu odgovorili da ne znaju odakle je Ivanovo krštenje.

⁸ Tada im je Isus rekao: »Ni ja vama neću reći kojim pravom ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Mk 12,1-12)

⁹ Isus je zatim ispričao narodu sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i otputovao na dulje vrijeme. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu k vinogradarima da mu predaju njegov dio uroda. No vinogradari su pretukli slugu i poslali ga natrag praznih ruku. ¹¹ Čovjek je zatim poslao drugog slugu, ali i njega su pretukli, izrugali ga i poslali natrag praznih ruku. ¹² Poslao im je i trećeg slugu, ali i njega su ranili i izbacili. ¹³ Na to je vlasnik vinograda rekao: ‘Što da učinim? Poslat ću svoga voljenog sina. Možda će njemu iskazati poštovanje.’ ¹⁴ No kad su ga vinogradari ugledali, posavjetovali su se i rekli: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga, pa će nasljedstvo pripasti nama!’ ¹⁵ I tako su ga vinogradari izbacili iz vinograda i ubili.

Što će, dakle, vlasnik vinograda učiniti s njima? ¹⁶ Doći će i pogubiti ih, a vinograd dodijeliti drugima.«

Kad su ljudi to čuli, rekli su: »To se nikada ne smije dogoditi!« ¹⁷ A Isus ih je pogledao i rekao: »Što onda znači ono što je pisano:

¹⁸ Svatko tko padne na njega, razbit će se, a onaj na koga on padne, bit će smrvljen.«

¹⁹ Učitelji Zakona i vodeći svećenici znali su da je ova usporedba namijenjena njima. Htjeli su istoga trena uhititi Isusa, ali su se bojali naroda.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

²⁰ Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. ²¹ Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. ²² Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

²³ Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: ²⁴ »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

²⁵ Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

²⁶ I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27)

²⁷ Neki su saduceji^[b] došli k Isusu—saduceji smatraju da nema uskrsnuća—i upitali ga: ²⁸ »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.^{[c] 29} Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. ³⁰ Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, ³¹ a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. ³² Poslije je umrla i žena. ³³ O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

³⁴ Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ³⁵ ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. ³⁶ Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. ³⁷ No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[d] 38} A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju—žive.«

³⁹ Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« ⁴⁰ I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37)

⁴¹ Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? ⁴² Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

⁴⁴ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

Učitelji Zakona

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54)

⁴⁵ Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: ⁴⁶ »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. ⁴⁷ Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«

35 Potom je Elihu rekao:

5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. ² No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. ³ U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. ⁴ Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. ⁵ A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

⁶ Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. ⁷ Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. ⁸ Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. ⁹ Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. ¹⁰ Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.

Pomirite ljude s Bogom!

¹¹ Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. ¹² Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. ¹³ Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. ¹⁴ Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. ¹⁵ On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.

¹⁶ Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. ¹⁷ Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. ¹⁸ A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. ¹⁹ Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. ²⁰ Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! ²¹ Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.