M’Cheyne Bible Reading Plan

13 BOG je rekao Mojsiju: ² »Posveti meni svakog prvorođenca. Sve što se Izraelcima rodi prvo, bilo čovjek ili životinja, pripada meni.«

³ Mojsije je rekao narodu: »Sjećajte se ovog dana, kad ste izašli iz Egipta, iz zemlje ropstva, jer vas je BOG izveo odande velikom snagom. Ne jedite kruh u kojem ima kvasca. ⁴ Danas, u mjesecu Abibu^[a], izlazite iz Egipta. ⁵ Stoga, BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Kad se ondje nastaniš, u ovome mjesecu vrši ovaj obred: ⁶ Nakon sedam dana beskvasnoga kruha, na sedmi dan održi svetkovinu u čast BOGA. ⁷ Dakle, sedam dana neka se jede beskvasni kruh. Neka kod tebe ne bude ništa ukvasano i neka ne bude kvasca nigdje oko tebe. ⁸ Toga dana reci svom djetetu: ‘To je zbog onoga što je BOG učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’ ⁹ Neka ti to bude kao znak na ruci i kao podsjetnik na čelu, da ti BOŽJI nauk uvijek bude na usnama, jer te BOG velikom snagom izveo iz Egipta. ¹⁰ Ovu uredbu izvršavaj svake godine u određeno vrijeme.«

Propisi o prvorođencima

¹¹ »BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, kao što se zakleo tebi i tvojim precima. Kad budeš u svojoj zemlji, ¹² posveti BOGU svakog prvorođenca. Svaki prvorođeni mužjak od stoke pripada BOGU. ¹³ No svako prvorođeno magare otkupi janjetom^[b], a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Svako prvorođeno muško od tvoje djece moraš otkupiti. ¹⁴ Kad te dijete ubuduće upita: ‘Što to znači?’, odgovori mu: ‘BOG nas je moćnom silom izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva. ¹⁵ Kad nas je faraon tvrdoglavo odbijao pustiti, BOG je ubio svakog prvorođenca u Egiptu, prvorođene sinove i prvorođene mužjake od stoke. Zato BOGU žrtvujemo svakog prvorođenoga mužjaka od stoke, a svoje prvorođene sinove otkupljujemo.’ ¹⁶ Neka ti to bude kao znak na ruci i na čelu, neka te podsjeća da nas je BOG svojom velikom snagom izveo iz Egipta.«

Bog izvodi Izraelce iz Egipta

¹⁷ Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.« ¹⁸ Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru^[c], a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama.

¹⁹ Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.«^[d]

²⁰ Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje. ²¹ BOG je išao pred njima—danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću. ²² Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom.

Istinsko bogatstvo

16 Isus je rekao svojim učenicima: »Bio jednom neki bogataš, a imao je upravitelja kojeg su optužili da mu rasipa imanje. ² Bogataš je pozvao upravitelja i rekao mu: ‘Što to čujem o tebi? Podnesi račun o svome upravljanju. Ne možeš više biti upravitelj.’ ³ Na to je ovaj rekao u sebi: ‘Što da napravim? Gospodar mi oduzima upraviteljsko mjesto. Nisam dovoljno jak da kopam, a sramim se prositi. ⁴ Znam što ću: učinit ću tako da će me ljudi, kad više ne budem upravitelj, primati k sebi u kuću.’ ⁵ I pozvao je k sebi sve gospodareve dužnike, jednog po jednog. Prvome je rekao: ‘Koliko si dužan mom gospodaru?’ ⁶ Dužnik je odgovorio: ‘Stotinu mjerica maslinovog ulja.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i brzo napiši pedeset!’ ⁷ Drugoga je upitao: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ Ovaj je odgovorio: ‘Stotinu mjerica pšenice.’ Upravitelj je rekao: ‘Uzmi svoj račun i napiši osamdeset!’ ⁸ Kasnije je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja zbog njegove snalažljivosti. Da, ljudi su ovoga svijeta mudriji od duhovnih ljudi u ophođenju prema sebi sličnima. ⁹ Kažem vam, stecite prijatelje svojim svjetovnim bogatstvom pa ćete, kad ono nestane, biti primljeni u vječni dom. ¹⁰ Čovjeku, kojemu se može vjerovati u malome, može se vjerovati i u velikom. A čovjek, koji je nepošten u malome, bit će nepošten i u velikom. ¹¹ Ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu svjetovnoga bogatstva, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo? ¹² A ako vam se nije moglo vjerovati u pogledu tuđega vlasništva, tko će vam dati vaše?

¹³ Ni jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti, a drugoga voljeti, ili će jednomu biti odan, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Božji Zakon

(Mt 11,12-13)

¹⁴ Farizeji, koji su bili pohlepni, čuli su sve ovo i podsmjehivali se Isusu. ¹⁵ A on im je rekao: »Vi se volite praviti dobri pred ljudima, ali Bog zna vaša srca. Ono što ljudi smatraju vrijednim, Bogu se gadi.

¹⁶ Zakon i proroci bili su na snazi do Ivana. Od tada se propovijeda Radosna vijest o Božjem kraljevstvu i svatko navaljuje da u njega uđe. ¹⁷ Pa, ipak, lakše će nestati i Nebo i Zemlja nego što će propasti ijedna točkica Zakona.«

Isus poučava o razvodu

¹⁸ »Svatko tko se rastavi od svoje žene i oženi drugom, čini preljub. I onaj tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.«

Bogataš i Lazar

¹⁹ »Bio jednom neki bogataš. Odijevao se u najbolju odjeću i svakodnevno se obilno gostio. ²⁰ A siromašni čovjek po imenu Lazar ležao je pred njegovim vratima sav u čirevima. ²¹ Čeznuo je da se najede mrvica s bogataševog stola. Čak su i psi dolazili te mu lizali čireve. ²² Jednoga je dana siromah umro, a anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo naručje. I bogataš je umro i pokopali su ga. ²³ Dospio je u svijet mrtvih i ondje je bio na mukama. Kad je pogledao uvis, u daljini je spazio Abrahama, a u njegovom krilu Lazara. ²⁴ Povikao je i rekao: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se mučim u ovoj vatri!’ ²⁵ A Abraham je rekao: ‘Sine moj, sjeti se da si za svoga života primio svoje dobro, dok je Lazar primio zlo. Ali sada je on ovdje utješen, a ti se mučiš. ²⁶ Osim toga, između nas i vas velik je ponor. Oni koji odavde žele doći k vama, ne mogu, niti tko od vas može doći k nama.’ ²⁷ Bogataš je rekao: ‘Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću moga oca, ²⁸ jer imam petero braće. Neka ih upozori da i oni ne dođu na ovo mjesto muka!’ ²⁹ A Abraham je odgovorio: ‘Imaju Mojsija i proroke. Neka njih slušaju!’ ³⁰ Bogataš je odgovorio: ‘Neće, oče Abrahame, ali ako tko od mrtvih dođe k njima, obratit će se.’ ³¹ A Abraham mu je odgovorio: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće poslušati ni onoga koji ustane od mrtvih.’«

Ovime završavaju Jobovi govori.

1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.

² Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.

Zahvala

³ Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. ⁴ On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. ⁵ Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. ⁶ Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.

⁸ Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. ⁹ Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. ¹⁰ On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. ¹¹ I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas—i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava.

Pavao mijenja svoj plan

¹² Ponosni smo što možemo mirne savjesti reći da je sve što smo u svijetu učinili bilo iskreno i u čistoći srca koja dolazi od Boga, pogotovo prema vama. Nije nas pokretala svjetovna mudrost, nego Božja milost. ¹³ Pišemo vam samo ono što možete pročitati i razumjeti. A vjerujem da ćete nas potpuno razumjeti, ¹⁴ kao što ste nas djelomično već razumjeli, te da ćete shvatiti da se možete ponositi nama, kao što ćemo se i mi ponositi vama onoga dana kad ponovo dođe naš Gospodin Isus.

¹⁵ Budući da sam bio uvjeren u to, odlučio sam prvo doći k vama da biste imali dvostruke koristi. ¹⁶ Namjeravao sam vas posjetiti na svome putu u Makedoniju, a zatim i pri povratku iz nje, da biste me vi otpremili u Judeju. ¹⁷ Jesam li olako smišljao te planove? Jesu li moje odluke donesene onako kako to radi svijet, tako da istodobno kažem i »da« i »ne«?

¹⁸ No Božja je riječ pouzdana i on mi je svjedok da ono što vam kažem nije nikada istodobno i »da« i »ne«. ¹⁹ Jer, Božji Sin, Isus Krist, o kojem smo propovijedali među vama Sila, Timotej i ja, nije bio i »da« i »ne«. Naprotiv, u Kristu je uvijek »da«. ²⁰ Jer, koliko god da ima Božjih obećanja, sva u njemu imaju svoje »da«. Zbog toga i mi po Kristu kažemo »Amen« na Božju slavu. ²¹ Bog je taj koji i nama i vama omogućuje da stojite čvrsto u Kristu. On je taj koji nas je odabrao i osnažio za svoje djelo^[a]. ²² Obilježio nas je znakom svoga vlasništva i dao nam svoga Duha koji je u našim srcima jamstvo da će ispuniti sve što je obećao.

²³ Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. ²⁴ To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost.