Chronological

24 U vrijeme Jojakimove vladavine babilonski je kralj Nabukodonosor zaposjeo Judu. Jojakim mu je bio vazal tri godine, a zatim se pobunio protiv njega. ² No BOG je protiv Jojakima poslao osvajačke skupine Babilonaca, Aramejaca, Moabaca i Amonaca da unište Judu. Dogodilo se to u skladu s onim što je BOG najavio preko svojih slugu proroka. ³ Judu je snašla nesreća po BOŽJOJ zapovijedi. BOG je odbacio Judejce zbog svih Manašeovih grijeha, ⁴ a najviše zbog krvi nevinih ljudi kojom je Manaše napunio Jeruzalem. BOG to nije htio oprostiti.

⁵ Ostala Jojakimova djela, sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ⁶ Jojakim je umro i pridružio se svojim precima. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

⁷ Kralj Egipta više nije izlazio izvan svoje zemlje jer mu je kralj Babilona oduzeo sve što mu je prije pripadalo na području od Egipatskog potoka do rijeke Eufrat.

Jojakin, kralj Jude

(2 Ljet 36,9-10)

⁸ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majka mu se zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema. ⁹ Činio je zlo pred BOGOM, sve kao i njegov otac.

Nabukodonosor osvaja Jeruzalem

¹⁰ U to su vrijeme zapovjednici babilonskoga kralja Nabukodonosora napali Jeruzalem i opkolili ga. ¹¹ Kad je i Nabukodonosor stigao u grad, ¹² predali su mu se judejski kralj Jojakin, njegova majka, kraljeve sluge, poglavari i službenici. Babilonski je kralj zarobio Jojakina u osmoj godini svoje vladavine. ¹³ Također, odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače te porazbijao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon dao napraviti za BOŽJI Hram, baš kao što je BOG i najavio da će se dogoditi.^{[a] 14} Babilonski je kralj odveo u progonstvo sav narod Jeruzalema, sve poglavare i moćnike, sve obrtnike i radnike. Bilo je ukupno deset tisuća prognanika. U zemlji je ostao samo najsiromašniji narod.

¹⁵ Nabukodonosor je iz Jeruzalema u Babilon kao zarobljenike odveo judejskoga kralja Jojakina, njegovu majku, žene, službenike i sve istaknute Judejce. ¹⁶ Odveo je u Babilon sedam tisuća snažnih i vojno sposobnih ljudi te tisuću obrtnika i radnika. ¹⁷ Za judejskoga je kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju, kojeg je prozvao novim imenom Sidkija.

Sidkija, kralj Jude

(2 Ljet 36,11-21; Jr 52,1-11)

¹⁸ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz grada Libne. ¹⁹ Sidkija je činio zlo pred BOGOM, sve kao i Jojakim.

²⁰ Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je on konačno u potpunosti odbacio.

A Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja.

25 U devetoj godini Sidkijine vladavine, desetog dana u desetom mjesecu^[b], babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. ² Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. ³ Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. ⁴ Babilonska je vojska probila gradske zidine. Unatoč neprijateljskom obruču, te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. ⁵ No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga vojnici napustili i razbježali se. ⁶ Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, gdje mu je on odredio kaznu. ⁷ Pred Sidkijom su ubili njegove sinove, a zatim su mu iskopali oči, okovali ga u brončane lance i odveli u Babilon.

Razaranje Jeruzalema

(Jr 52,12-33)

⁸ U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora, sedmog dana u petom mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. ⁹ On je spalio BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. ¹⁰ Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je zidine oko Jeruzalema. ¹¹ Nebuzaradan je u zatočeništvo u Babilon odveo preostale stanovnike Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. ¹² U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja.

¹³ Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. ¹⁴ Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili pri službi u Hramu. ¹⁵ Zapovjednik je kraljevske straže odnio i zdjelice za tamjan i posude za krv, kao i sve druge predmete od zlata i srebra.

¹⁶ Dva brončana stupa, brončani bazen zvan More i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje. ¹⁷ Svaki je stup bio visok devet metara^[c], a glave stupova jedan i pol metar^[d]. Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce.

¹⁸ Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i trojicu čuvara hramskih vrata. ¹⁹ Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, petoricu kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. ²⁰ Zapovjednik straže Nebuzaradan zarobio ih je i odveo kralju Babilona u grad Riblu. ²¹ Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat.

I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo.

Gedalija, upravitelj Jude

(Jr 40,7-10; 41,1-3)

²² Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Gedaliju, koji je bio Ahikamov sin i Šafanov unuk, za upravitelja narodu koji je preostao u Judi. ²³ Zapovjednici vojske i njihovi ljudi čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju za upravitelja Jude pa su otišli u Mispu sastati se s njim. Bili su tu Išmael—Netanijin sin, Johanan—Kareahov sin, Seraja—Tanhumetov sin iz Netofe i Jaazanija—sin čovjeka iz Maake.

²⁴ Gedalija im je dao svoju riječ. Rekao je: »Ne trebate se bojati babilonskih službenika. Nastanite se u ovoj zemlji i služite kralju Babilona. Tako će vam biti dobro.«

²⁵ No u sedmome je mjesecu^[e] došao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla. S desetoricom je ljudi napao i ubio Gedaliju, a pobio je i sve Judejce i Babilonce koji su se zatekli s Gedalijom u Mispi. ²⁶ Tada je sav narod, od prvog do zadnjeg, zajedno s vojnim zapovjednicima, pobjegao u Egipat u strahu pred Babiloncima.

Jojakin oslobođen

(Jr 52,31-34)

²⁷ U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak. Te godine, dvadeset i sedmog dana dvanaestog mjeseca^[f], oslobodio je Jojakina iz zatvora. ²⁸ Bio je ljubazan prema njemu i dao mu je počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. ²⁹ Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevim stolom. ³⁰ Kralj mu je do kraja života davao dnevno uzdržavanje u hrani.

Joahaz, kralj Jude

(2 Kr 23,31-33)

36 Narod je za kralja odabrao Joahaza, Jošijinog sina. Postavili su ga za kralja u Jeruzalemu umjesto njegovog oca. ² Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. ³ Egipatski kralj svrgnuo ga je s prijestolja u Jeruzalemu i nametnuo zemlji obvezu davanja 3.400 kilograma srebra i 34 kilograma zlata.^{[a] 4} Za kralja Jude i Jeruzalema postavio je Joahazovog brata Elijakima, kojem je promijenio ime^[b] u Jojakim, a Joahaza je kralj Neko odveo u Egipat.

Jojakim, kralj Jude

(2 Kr 23,34–24,6)

⁵ Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Činio je zlo pred BOGOM. ⁶ Napao ga je babilonski kralj Nabukodonosor, svezao ga je u okove i odveo u Babilon. ⁷ Nabukodonosor je tada odnio u Babilon i neke predmete iz BOŽJEGA Hrama te ih stavio u svoju palaču u Babilonu.

⁸ Ostalo o Jojakimu, o idolima^[c] koje je napravio i o svemu što se otkrilo da je činio krivo, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

Jojakin, kralj Jude

(2 Kr 24,8-17)

⁹ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao tri mjeseca i deset dana. Činio je zlo pred BOGOM. ¹⁰ U proljeće iste godine kralj Nabukodonosor poslao je po njega pa je Jojakin odveden u Babilon, a s njim je odneseno još vrijednih predmeta iz BOŽJEGA Hrama. Za kralja Jude i Jeruzalema, Nabukodonosor je postavio Jojakinovog rođaka Sidkiju.

Sidkija, kralj Jude

(2 Kr 24,18–25,7; Jr 52,1-33)

¹¹ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. ¹² Činio je zlo pred svojim BOGOM. Nije se ponizio pred prorokom Jeremijom. Nije slušao što mu BOG poručuje preko njega.

Razaranje Jeruzalema

¹³ Pobunio se i protiv kralja Nabukodonosora, koji ga je ranije prisilio da se Bogom zakune na vjernost. Sidkija je postao tvrdoglav i neposlušan Izraelovom BOGU. ¹⁴ Svi su vodeći svećenici i narod postali nevjerni. Griješili su sve više. Povodili su se za iskvarenim običajima drugih naroda. Oskvrnuli su BOŽJI Hram u Jeruzalemu koji je BOG učinio svetim. ¹⁵ A BOG njihovih predaka uporno ih je upozoravao preko svojih glasnika. Bilo mu je žao njegovog naroda i Hrama. ¹⁶ No oni su ismijavali Božje glasnike i prezreli njegove poruke. Rugali su se njegovim prorocima, sve dok se BOG nije razljutio na svoj narod. Tada više nije bilo pomoći. ¹⁷ Doveo je na njih babilonskoga kralja koji je napao Judu i Jeruzalem.^[d] Pobio je mačem mladiće u Hramu. U Jeruzalemu nije poštedio ni muškarce ni žene, ni mlade ni stare. Bog mu je sve predao na milost i nemilost. ¹⁸ Nabukodonosor je odnio u Babilon sve velike i male dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, sve vrijedno što je pripadalo kralju i njegovim službenicima. ¹⁹ Zapalili su Božji Hram, srušili zidine Jeruzalema, spalili sve palače i uništili sve što je bilo vrijedno. ²⁰ Oni, koji su izbjegli smrt od mača, odvedeni su u zatočeništvo u Babilon. Bili su robovi babilonskog kralja i njegovih sinova, sve do uspostave Perzijskoga Kraljevstva.

²¹ Tako se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije:^[e] »Sve dok se zemlja ne nauživa svojih propuštenih šabatnih počinaka^[f], počivat će pusta i prazna dok se ne napuni sedamdeset godina.«

²² U prvoj godini vladavine perzijskoga kralja Kira,^[g] BOG ga je potaknuo da širom svog kraljevstva objavi poseban proglas. Učinio je to da bi se ispunilo ono što je BOG objavio preko proroka Jeremije. Kir je poslao glasnike s porukom:

²³ »Kir, kralj Perzije, proglašava:

BOG neba učinio me kraljem svih kraljevstava na zemlji. Odredio me da mu podignem Hram u Jeruzalemu, u Judi. Zato se slobodno vratite svi vi, koji pripadate njegovom narodu. I neka je s vama vaš BOG«.