Chronological

Jošija, kralj Jude

(2 Ljet 34,1–35,27)

22 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. ² Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.

Obnova zgrade Hrama

(2 Ljet 34,8-28)

³ U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: ⁴ »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda. ⁵ Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju. ⁶ Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. ⁷ Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«

Knjiga Zakona ponovo pronađena

⁸ Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona^[a] u BOŽJEM Hramu.«

Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.

⁹ Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«

¹⁰ Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.

¹¹ Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. ¹² Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. ¹³ Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«

Jošija i proročica Hulda

¹⁴ Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.

¹⁵ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ¹⁶ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike—sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. ¹⁷ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ ¹⁸ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: ¹⁹ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁰ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Ljet 34,3-7.29-33; 35,1-19)

23 Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ² Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza koja je pronađena u BOŽJEM Hramu. ³ Potom je kralj stao pokraj stupa^[b] i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštovati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli se narod zakleo na vjernost savezu.

⁴ Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEGA Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel. ⁵ Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde. ⁶ Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEGA Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda. ⁷ Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci, koji su pružali usluge prostitucije, i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru.

⁸ Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada. ⁹ Svećenicima, koji su bili služili u svetištima lažnih bogova, nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh.

¹⁰ Jošija je razorio mjesto Tofet^[c] u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku. ¹¹ S ulaza u BOŽJI Hram, pokraj odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje, koje su judejski kraljevi posvetili suncu, i spalio sunčeva kola.

¹² Razorio je i žrtvenike, koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe, a koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEGA Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron. ¹³ Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja^[d], istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskoga boga Kemoša i strašnog amonskoga boga Milkoma. ¹⁴ Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere te sve pokrio ljudskim kostima.^[e]

¹⁵ Razorio je i žrtvenik u Betelu, koji je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi bio naveo narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere. ¹⁶ Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka.^[f]

Tada je Jošija ugledao grob tog istoga Božjeg čovjeka. ¹⁷ Upitao je: »Kakav je ono spomenik?«

Mještani Betela su mu odgovorili: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.«

¹⁸ »Ostavite ga! Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj.

Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije.

¹⁹ Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su bili podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes. ²⁰ Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova i na žrtvenicima je spalio ljudske kosti.^[g] Potom se vratio u Jeruzalem.

Narod Jude slavi Pashu

²¹ Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.«

²² Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva. ²³ U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije slavila se Pasha u čast BOGA u Jeruzalemu.

²⁴ Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu.

²⁵ Ni jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom.

²⁶ No BOG nije odstupao od žestine svoga velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je izazivao Manaše.

²⁷ Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem, koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’«

Kraj Jošijine vladavine

(2 Ljet 35,20-27)

²⁸ Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.

²⁹ U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, ali faraon ga je dočekao i ubio. ³⁰ Sluge su prenijeli njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca.

Joahaz, kralj Jude

(2 Ljet 36,1-4)

³¹ Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz Libne. ³² Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci. ³³ Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset i četiri kilograma zlata.^[h]

Jojakim, kralj Jude

(2 Ljet 36,5-8)

³⁴ Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim, a Joahaza je odveo u Egipat, gdje je i umro. ³⁵ Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakoga njegov dio, prema procjeni imovinskog stanja.

³⁶ Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume. ³⁷ Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci.

Jošija, kralj Jude

(2 Kr 22,1–23,30)

34 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Kr 23,1-27)

³ U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. ⁴ U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. ⁵ Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih^[a]. ⁷ Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

Otkriće Knjige zakona

(2 Kr 22,3-20)

⁸ U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. ⁹ Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰ Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. ¹¹ Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. ¹² Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija—Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam—Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, ¹³ nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

¹⁴ Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

¹⁵ Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, ¹⁶ koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. ¹⁷ Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

¹⁸ Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

¹⁹ Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću^[b] na sebi. ²⁰ Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: ²¹ »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

²² Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

²³ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ²⁴ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. ²⁵ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ ²⁶ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ²⁷ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁸ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

²⁹ Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ³⁰ Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. ³¹ Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. ³² Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

³³ Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.

Jošija proslavlja Pashu

(2 Kr 23,21-23)

35 Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGA. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvome mjesecu. ² Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu.

³ Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskoga kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad služite svome BOGU i njegovom narodu Izraelu. ⁴ Pripremite se za službu u Hramu, prema svojim obiteljima i skupinama. Postupajte prema uputama izraelskoga kralja Davida i njegovog sina Salomona. ⁵ Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda. ⁶ Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječju koju je BOG dao preko Mojsija.«

⁷ Jošija je od vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve te 3.000 junaca za narod. ⁸ I njegovi su službenici dali svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza te 300 junaca za pashalne žrtve. ⁹ Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza te 500 junaca za pashalne žrtve.

¹⁰ Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti, raspoređeni prema skupinama, zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovijedi. ¹¹ Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su njome škropili žrtvenik. ¹² Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima. ¹³ Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete su darove kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama te ih užurbano dijelili cijelom narodu. ¹⁴ Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Stoga, Leviti su preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike. ¹⁵ Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe.

¹⁶ Tako je tog dana izvršena sva BOŽJA služba, kao što je zapovjedio kralj Jošija. Svetkovana je Pasha i prinesene su žrtve paljenice na BOŽJI žrtvenik. ¹⁷ Izraelci, koji su bili ondje, sedam su dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnoga kruha. ¹⁸ Pasha se nije ovako slavila u Izraelu još od vremena proroka Samuela. Ni jedan od izraelskih kraljeva nije proslavio Pashu kao Jošija, sa svećenicima, Levitima, narodom Jude i Izraela te stanovnicima Jeruzalema. ¹⁹ Pasha je ovako svetkovana u osamnaestoj godini Jošijine vladavine.

Smrt kralja Jošije

(2 Kr 23,28-30)

²⁰ Poslije, nakon što je Jošija uveo red u Hram, egipatski je kralj Neko doveo svoju vojsku i poveo bitku protiv svojih neprijatelja kod Karkemiša na rijeci Eufrat. Jošija je krenuo da mu se suprotstavi.

²¹ Egipatski je kralj poslao glasnike s porukom:

»Ovaj rat ne tiče se tebe, kralju Jude. Nisam došao boriti se protiv tebe, već protiv svojih neprijatelja. Bog mi je zapovjedio da požurim. On je uz mene. Ne protivi mu se, da te ne uništi.«

²² No Jošija nije odustao, već se prerušio da ga ne prepoznaju i krenuo u bitku. Nije poslušao Nekove riječi, što su dolazile iz Božjih usta, već je ušao u bitku na ravnici kod Megida.

²³ Strijelci su pogodili kralja Jošiju pa je rekao svojim slugama: »Vodite me odavde. Teško sam ranjen.«

²⁴ Sluge su ga iznijeli iz njegovih kola i prenijeli u druga, u kojima su ga odvezli u Jeruzalem. Ondje je umro. Sahranili su ga u grobnici njegovih predaka. Cijela Juda i Jeruzalem tugovali su za Jošijom.

²⁵ I prorok Jeremija sastavio je pjesme tužaljke posvećene Jošiji. Pjevači i pjevačice još ih i danas pjevaju. Postao je to običaj naroda u Izraelu. Te su pjesme zapisane u Knjizi pogrebnih pjesama.

²⁶ Ostalo o Jošiji, njegovo vjerno služenje u poslušnosti svemu što je zapisano u BOŽJEM zakonu, ²⁷ kao i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude.