Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Chronological

Read the Bible in the chronological order in which its stories and events occurred.
Duration: 365 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Jeremija 38-40

Jeremija bačen u cisternu

38 Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija—Matanov sin, Gedalija—Pašhurov sin, Jukal—Šelemijin sin i Pašhur—Malkijin sin. Prorok je javno rekao: »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život. BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’«

Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.«

»Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.«

Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo.

Ebed Melek, Etiopljanin[a], koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima.[b] Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je: »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.«

10 Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu[c] ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.«

11 Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu. 12 Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio. 13 Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače.

Sidkija razgovara s Jeremijom

14 Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«

15 A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«

16 Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«

17 Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. 18 Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«

19 No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«

20 »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. 21 No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. 22 Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom:

‘Prevarili su te najbliži prijatelji,
    na prijevaru su te nadvladali.
A sad, kad ti noge tonu u mulj,
    svi su te redom napustili.’

23 Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«

24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. 25 Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, 26 ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«

27 I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.

28 A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.

Pad Jeruzalema

(2 Kr 25,1-12; Jr 52,4-16)

39 U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga. Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine. Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser—Samgar, Nebo Sarsekim—Rabsaris, Nergal Šareser—Rabmag[d] i svi ostali službenici babilonskoga kralja.

Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju. No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu. Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce. Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon.

Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema. Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru. 10 U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja.

11 A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu: 12 »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.«

13 Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban—Rabsaris, Nergal Šarezer—Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja 14 poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji[e], Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji.

Božja poruka Ebed Meleku

15 Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: 16 »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku[f] da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima. 17 No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ. 18 Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.«

Jeremija oslobođen iz zatvora

40 Nakon što ga je Nebuzaradan pronašao u Rami i oslobodio, Jeremija je čuo kako mu govori BOG. Zapovjednik kraljevske straže našao ga je ondje, okovanog među drugim zarobljenicima iz Jeruzalema i Jude, koji su bili na putu za Babilon.

Rekao je Jeremiji: »Tvoj je BOG najavio da propast dolazi na ovo mjesto. Sada je to ostvario, kao što je i rekao. Sve vam se to dogodilo zato što ste griješili protiv BOGA i niste ga slušali. Ja ću ti sad skinuti okove s ruku. Ako želiš u Babilon, možeš ići sa mnom. Brinut ću se o tebi. Ako ne želiš ići, ne moraš. Pogledaj, cijela zemlja leži pred tobom. Možeš ići kamo želiš. Ili se vrati kod Gedalije, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka, kojega je babilonski kralj postavio za upravitelja nad judejskim gradovima. Zadrži se kod njega i ostani među svojim narodom ili idi kamo misliš da trebaš ići.«

Tada je Nebuzaradan dao Jeremiji dar, opskrbio ga s nešto hrane i pustio da ode. Jeremija je otišao u Mispu kod Gedalije, Ahikamovog sina. Zadržao se kod njega među narodom koji je ostao u zemlji.

Gedalija upravlja Judom

(2 Kr 25,22-26)

Nešto judejskih zapovjednika i vojnika, koji se nisu predali Babiloncima, ostalo je na ruralnim područjima nakon što je razoren Jeruzalem. Čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamovog sina, za svog namjesnika u zemlji. Povjerio mu je brigu o najsiromašnijim muškarcima, ženama i djeci, koji nisu bili odvedeni u Babilon. Oni su došli Gedaliji u Mispu. Pred Gedaliju su stupili Išmael[g]—Netanijin sin, Johanan—Kareahov sin, Seraja—Tanhumetov sin, Efajevi sinovi iz Netofe, Jaazanija, čiji otac je iz Maake, i još nekolicina ljudi.

Gedalija, Ahikamov sin i Šafanov unuk, dao im je svoju riječ. Rekao je: »Nemojte se bojati služiti Babiloncima. Nastanite se u zemlji i služite babilonskom kralju. Tako će vam biti dobro. 10 Ostat ću u Mispi da vas zastupam pred Babiloncima koji dođu, a vi pravite vino, sakupljajte plodove i radite ulje. Spremite urod u posude za pohranu i mirno živite u svojim gradovima.«

11 Judejci, koji su bili u Moabu, Amonu, Edomu i drugim okolnim zemljama, također su čuli da je babilonski kralj ostavio nešto naroda u Judi te da je nad njima postavio svog namjesnika Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. 12 Vratili su se u Judu iz svih zemalja u koje su bili prisiljeni otići. Okupili su se kod Gedalije u Mispi i nakupili obilje plodova berbe i žetve.

Urota protiv Gedalije

13 Johanan, Kareahov sin, i svi judejski vojni zapovjednici, koji su ostali na ruralnim područjima, došli su u Mispu kod Gedalije. 14 Rekli su mu: »Znaš li da je amonski kralj Baalis poslao Netanijinog sina Išmaela da te ubije?« No Gedalija, Ahikamov sin, nije im povjerovao.

15 Tada je Johanan, Kareahov sin, nasamo razgovarao s Gedalijom u Mispi. Govorio mu je: »Dopusti da ubijem Išmaela, Netanijinog sina. Nitko za to neće saznati. Ako te ubije, svi Judejci, koji su sada okupljeni oko tebe, bit će raspršeni. Nestat će i ono malo što je preostalo od judejskog naroda.«

16 No Gedalija, Ahikamov sin, rekao je Kareahovom sinu Johananu: »Nemoj to učiniti. Krivo govoriš o Išmaelu.«

Psalmi 74

Molitva potlačenog naroda za pomoć

Asafova pjesma.

Zašto si nas skroz napustio, Bože?
    Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
    plemena koje si otkupio da bude tvoje,
    i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
    vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.

Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
    i ondje postavili znakove svoje pobjede.
Vojnici su navalili na vrata,
    kao što drvosječe ruše stabla.
Skršili su sjekirama i batovima
    sve izrezbarene ploče.
Tvoje svetište spalili su do zemlje,
    oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
    Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.

Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
    nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
    Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
    Podigni je i dokrajči neprijatelje!

12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
    ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
    razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
    dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
    ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
    ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
    stvorio si ljeto i zimu.

18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
    kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
    nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
    jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
    neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
    Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
    ni stalnu galamu svojih protivnika.

Psalmi 79

Molitva za milosrđe prema Jeruzalemu

Asafova pjesma.

Bože, narodi su upali u tvoj posjed
    i okaljali tvoj sveti Hram,
    a Jeruzalem pretvorili u ruševinu.
Leševe tvojih slugu
    dali su pticama za hranu,
    a meso tvojih vjernih zvijerima.
Krv su im izlili oko Jeruzalema kao vodu,
    a nikoga nije bilo da ih sahrani.
Ruglo smo postali svojim susjedima,
    smiju nam se i rugaju svi oko nas.

Dokle još, BOŽE?
    Zar ćeš se dovijeka ljutiti?
    Zar će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj?
Izlij svoju srdžbu na narode koji te ne poznaju,
    na kraljevstva koja ne prizivaju tvoje ime.
Jer, oni su proždrli Jakova
    i opustošili njegovo boravište.
Ne kažnjavaj nas zbog grijeha naših predaka.
    Iskaži nam milost i požuri,
    jer smo posve bespomoćni.
Pomozi nam, Bože, naš Spasitelju,
    radi slave svoga imena.
Izbavi nas i oprosti nam grijehe
    radi časti svoga imena.
10 Zašto da narodi govore:
    »Gdje im je Bog?«
Daj da vidimo i mi i drugi narodi
    da se osvećuješ za prolivenu krv svojih slugu.
11 Neka hropci zatočenih dopru do tebe.
    Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.

12 Sedmerostruko vrati okolnim narodima
    za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13 Tada ćemo ti mi, tvoj narod,
    ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati.
    O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International