Beginning
O praštanju i vjeri
17 Isus reče učenicima: 'Nemoguće je da ne bude napasti, ali teško čovjeku kroz kojega dolazi napast.
2 Takvome bi bilo bolje da se strovali u more s mlinskim kamenom oko vrata nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.
3 Upozoravam vas! Ako ti brat vjernik zgriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje.
4 Pa ako se i sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta ti kaže: "žao mi je
5 'Treba nam više vjere
6 'Da imate vjere koliko je gorušičino zrno, rekli biste ovoj murvi: "Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušala bi vas.
7 Kad sluga uđe u kuću pošto je orao ili čuvao ovce, neće odmah sjesti i jesti.
8 Najprije mora pripraviti jelo gospodaru i poslužiti mu večeru pa tek onda može i sam jesti.
9 Sluzi za to i ne zahvale jer samo radi svoj posao.
10 Tako i vi kad ste poslušni Bogu recite: "Nismo vrijedni hvale. Samo smo sluge koji obavljaju svoju dužnost.''
Isus iscjeljuje desetoricu gubavaca
11 Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus je išao granicom između Samarije i Galileje.
12 Dok je ulazio u neko selo, dođu mu u susret desetorica gubavaca. Zaustave se podalje
13 i počnu vikati: 'Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'
14 Kad ih opazi, Isus im reče: 'Idite i pokažite se svećenicima!' Oni krenu i putem ozdrave od gube.
15 Videći da je ozdravio, jedan od njih vrati se slaveći Boga na sav glas.
16 Padne ničice na zemlju, Isusu pred noge, zahvaljujući mu. Bio je to neki Samarijanac.
17 Isus upita: 'Zar nisu desetorica ozdravila? Gdje su ona devetorica?
18 Zar se nijedan od njih nije vratio da dade slavu Bogu osim ovoga tuđinca?'
19 Čovjeku zatim reče: 'Ustani i idi. Tvoja te je vjera spasila.'
O dolasku Božjega kraljevstva
20 Farizeji upitaju Isusa: 'Kada će doći Božje kraljevstvo?''Ono ne dolazi tako da se može vidjeti.
21 Neće se moći kazati: "Evo ga, ovdje je!' ili "Ondje je!' Božje kraljevstvo je među vama.
22 Poslije je opet o tome razgovarao s učenicima. 'Dolazi vrijeme kada ćete zaželjeti vidjeti Sina Čovječjega barem na jedan dan, ali nećete moći.
23 Tada će vam govoriti: "Eno ga ondje!' i "Evo, ovdje je!' ali ne idite i nikamo ne jurite tražeći me.
24 Jer dolazak Sina Čovječjega vidjet će se poput munje koja sijevne na jednom kraju obzora, a odbljesne na drugome.
25 Ali najprije moram mnogo pretrpjeti i ovaj me naraštaj mora odbaciti.
26 Za dolaska Sina Čovječjega bit će kao i u Noino doba.
27 Ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali sve do dana kada je Noa ušao u korablju. A tada je došao potop i sve ih uništio.
28 Bit će slično kao i u Lotovo doba: jeli su i pili, kupovali i prodavali, obrađivali zemlju i gradili
29 sve do jutra kada je Lot otišao iz Sodome. A tada su s neba zapljuštali oganj i sumpor i sve ih uništili.
30 Jednako tako ljudi neće ništa slutiti do dana kad će se pojaviti Sin Čovječji.
31 Tko se toga dana nađe izvan kuće,[a] a stvari su mu unutra, neka ne ulazi da ih uzme.Tko bude u polju, neka se ne okreće natrag prema gradu!
32 Sjetite se Lotove žene!
33 Tko bude nastojao sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko ga izgubi, sačuvat će ga.
34 Kažem vam, od dvoje ljudi koji te noći budu spavali u istoj postelji jedan će se uzeti, a drugi ostaviti.
35 Od dviju žena koje budu skupa mljele u mlinu jedna će se uzeti, a druga ostaviti.'[b]
37 'A gdje to, Gospodine?' upitaju učenici.Isus odgovori poslovicom: 'Gdje bude strvine, skupljat će se strvinari.'[c]
Prispodoba o ustrajnoj udovici
18 Isus ispriča učenicima prispodobu da ih pouči kako se uvijek treba moliti i nikada odustajati:
2 'Bio je u nekome gradu sudac. Niti se bojao Boga niti je mario što misle ljudi.
3 A u tomu je gradu bila i neka udovica koja je stalno dolazila k njemu i molila ga: "Obrani me od mojega tužitelja!'
4 Sudac dugo nije mario za to, ali napokon reče: "Iako se ne bojim Boga i ne marim za ljude,
5 obranit ću tu udovicu jer mi stalno dodijava, da me ne dolazi vječno gnjaviti!'
6 Čujete li što je rekao nepravedni sudac?' upita Gospodin.
7 'Neće li Bog onda obraniti svoje izabranike koji danonoćno vape k njemu? Hoće li odgađati da im pomogne?
8 Kažem vam, žurno će im stati u obranu. Ali kad se ja, Sin Čovječji, vratim, hoću li naći vjere na zemlji?'
Priča o farizeju i ubiraču poreza
9 Ispriča zatim prispodobu nekima koji su bili uvjereni u svoju pravednost, a druge su prezirali:
10 'Dva su se čovjeka došla u Hram pomoliti. Jedan je bio farizej, a drugi grešni ubirač poreza.
11 Ponosni se farizej u sebi molio: "Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljiv, nepravedan, preljubnik ili kao ovaj ubirač poreza.
12 Dvaput u tjednu postim i dajem desetinu svojeg prihoda.'
13 A ubirač poreza ostao je daleko i nije se usudio čak ni pogledati u nebo dok je molio. Udarao se u prsa i govorio: "Bože, smiluj se meni grešniku!'
14 Kažem vam: on je otišao doma opravdan pred Bogom, a ne farizej! Jer tko sebe uzvisuje, bit će ponižen, a ponizni će biti uzvišeni.'
Isus blagoslivlja djecu
15 Isusu su dovodili i vrlo malu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Kad su to opazili, učenici su priječili da to čine.
16 Ali Isus ih dozove i reče: 'Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo.
17 Zaista vam kažem, tko ne prihvati kraljevstvo Božje poput te dječice, nikada neće u njega ući!'
Bogataš
18 Neki uglednik upita Isusa: 'Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?'
19 'Zašto me zoveš dobrim?' upita ga Isus. 'Dobar je samo Bog i nitko drugi.
20 A zapovijedi znaš: ne čini preljub, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, poštuj oca i majku!'
21 'Svih tih zapovijedi držim se još od mladosti
22 'Još ti jedno nedostaje
23 Kad je to čuo, čovjek se ražalosti jer je bio vrlo bogat.
24 Videći to, Isus reče: 'Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!
25 Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!'
26 Koji su to čuli, pitali su: 'Pa tko se onda uopće može spasiti?'
27 'Ljudima je to nemoguće učiniti, ali Bogu je moguće
28 Petar reče: 'Mi smo ostavili sve svoje i pošli smo te slijediti.'
29 'Zaista vam kažem, nema toga tko je ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu zaradi Božjega kraljevstva
30 a da neće već na ovome svijetu primiti mnogo više, a u budućemu svijetu i vječni život.'
Isus ponovno naviješta svoju smrt
31 Isus okupi Dvanaestoricu i reče im: 'Evo, idemo u Jeruzalem. Ondje će se na Sinu Čovječjemu ispuniti sve što su napisali proroci.
32 Predat će ga Rimljanima,[d] izrugivat će mu se, zlostavljati ga i popljuvati.
33 Izbičevat će ga i ubiti, ali on će treći dan uskrsnuti.'
34 Ali oni nisu ništa od toga razumjeli. Značenje tih riječi bilo im skriveno pa nisu mogli razumjeti o čemu govori.
Isus vraća vid slijepcu
35 Kad se Isus približio Jerihonu, pokraj puta sjedio neki slijepac i prosio.
36 Čuo je žamor mnoštva koje je prolazilo pa se raspitao što je to.
37 'Prolazi Isus Nazarećanin
38 On nato poviče: 'Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!'
39 Ljudi iz mnoštva koje je išlo pred Isusom ušutkivali su ga, ali on je samo još jače vikao: 'Sine Davidov, smiluj mi se!'
40 Kad ga Isus začuje, zaustavi se i zapovjedi da ga dovedu. Kad se približio, upita ga:
41 'Što želiš da ti učinim?''Da progledam, Gospodine!' zamoli on.
42 A Isus mu reče: 'Progledaj! Tvoja te je vjera spasila.'
43 Slijepac smjesta progleda i krene za Isusom slaveći Boga. I sav narod koji je to vidio zahvali Bogu.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.