Beginning
Molitva potlačenog naroda za pomoć
Asafova pjesma.
1 Zašto si nas skroz napustio, Bože?
Zašto tvoj gnjev tinja protiv stada tvog pašnjaka?
2 Sjeti se svog naroda, koji si davno kupio,
plemena koje si otkupio da bude tvoje,
i ove gore Sion, na kojoj si boravio.
3 Skreni svoje korake prema drevnim ruševinama,
vrati se u svetište koje je neprijatelj razorio.
4 Tvoji su neprijatelji urlali na mjestu gdje se sastaješ s nama
i ondje postavili znakove svoje pobjede.
5 Vojnici su navalili na vrata,
kao što drvosječe ruše stabla.
6 Skršili su sjekirama i batovima
sve izrezbarene ploče.
7 Tvoje svetište spalili su do zemlje,
oskvrnuli prebivalište tvog Imena.
8 Pomislili su: »Hajde da ih posve satremo.«
Spalili su sva mjesta sastanka s Bogom u zemlji.
9 Ne vidimo više svoja čuda, nema više proroka,
nitko od nas ne zna dokle će ovako.
10 Dokad će te neprijatelji izrugivati, Bože?
Zar će zauvijek vrijeđati tvoje ime?
11 Zašto nam ne pružiš ruku?
Podigni je i dokrajči neprijatelje!
12 Bože, ti si moj kralj od davnina,
ti spasenje donosiš na zemlju.
13 Ti si svojom silom razdvojio more,
razbio glave morskoj nemani.
14 Ti si Levijatanu[a] smrskao glave,
dao ga za hranu životinjama.
15 Ti si vrela i potoke otvorio,
ti si učinio da rijeke presuše.
16 Dan je tvoj, a i noć je tvoja,
ti si postavio mjesec i sunce.
17 Ti si odredio sve granice zemlje,
stvorio si ljeto i zimu.
18 Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao,
kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19 Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima,
nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20 Sjeti se svog saveza s nama
jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21 Ne daj da potlačeni budu osramoćeni,
neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22 Ustani, Bože, i obrani se!
Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23 Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja
ni stalnu galamu svojih protivnika.
Zahvala za Božja čudesna djela
Voditelju zbora. Po napjevu »Nemoj uništiti«. Asafova pjesma hvale.
1 Za tebe je, Bože, sva naša hvala.
Tebi smo zahvalni jer si nam blizu.
Objavit ćemo svima
tvoja čudesna djela.
2 Bog kaže da je izabrao čas
za svoj pravedni sud.
3 Kad se strese zemlja i svi njeni stanovnici,
on umiruje njene stupove. Selah
4 Bahatima kaže da se ne hvale,
a zlima da ne podižu glave:
5 »Ne dižite se oholo k nebu,
ne govorite uzdignuta čela.«
6 Uzvišenost ne dolazi
ni s istoka ni sa zapada.
7 Samo je Bog taj koji sudi;
jedne ponižava, druge podiže.
8 BOG u ruci drži čašu,
punu vina svoga gnjeva.
Kad je izlije, svi opaki
ispit će je do zadnje kapi.
9 A ja ću uvijek Boga slaviti;
Bogu Jakovljevom ću pjevati.
10 Bog kaže: »Oduzet ću moć zlima,
i dati je pravednima.«
Izraelov Bog—sudac cijelog svijeta
Voditelju zbora. Uz žičana glazbala. Asafova pjesma hvale.
1 Boga se slavi u Judi,
ime mu se štuje u Izraelu.
2 U Jeruzalemu mu je šator,
on boravi na brdu Sion.
3 Tamo je slomio strijele,
štitove, mačeve i bojno oružje. Selah
4 Bog se vraća u slavi i blještavom svjetlu,
s gore gdje je svladao neprijatelje.
5 Hrabri leže orobljeni,
u posljednji san utonuli;
ratnici ni ruku ne mogu podići.
6 Od tvoje prijetnje, Jakovljev Bože,
i jahač i konj leže obamrli.
7 Tebe se jedinog treba bojati.
Tko smije pred tebe kada si ljut?
8 Kad s neba izrekneš presudu,
zemlja se uplaši i umiri—
9 jer, Bog je ustao da donese odluku,
i spasi sve potlačene na zemlji. Selah
10 Čak i ljudski gnjev uvećava tvoju slavu
kada njime kažnjavaš neprijatelja.
11 Zavjetujte se BOGU
i zavjete izvršite!
Neka svi narodi donose darove
Bogu koga se treba bojati.
12 Bog čini da vladari budu ponizni,
da ga se boje zemaljski kraljevi.
Sjećanje na veličanstvena Božja djela
Voditelju zbora i Jedutunu. Asafova pjesma.
1 Boga zazivam u pomoć,
vapim mu da me čuje.
2 Kad sam u nevolji, tražim Gospodara,
noću neumorno pružam ruke.
Moja se duša ne da utješiti.
3 Kad god se sjetim Boga, uzdišem;
kad o njemu mislim, duhom klonem. Selah
4 Ne daš da mi se sklope oči.
Uzrujan sam, ne mogu govoriti.
5 Razmišljam o davnim danima
i pradavnim vremenima.
6 Noću se sjećam kako sam pjevao.
Sa svojim srcem razgovaram,
u sebi tražim odgovor:
7 »Zar će nas Bog vječno odbacivati
i neće se više nikada smilovati?
8 Je li zauvijek nestala njegova ljubav,
je li za sve naraštaje propalo njegovo obećanje?
9 Zar je Bog zaboravio biti milostiv
pa je u gnjevu samilost zaključao?« Selah
10 Najveću mi patnju zadaje to što
snaga Svevišnjega više nije s nama.
11 Sjećat ću se BOŽJIH djela
i svih tvojih davnih čuda.
12 Mislit ću na sva tvoja djela
i razmišljati o onom što si učinio.
13 Svet je tvoj put, Bože.
Koji je bog velik kao naš?
14 Ti si Bog koji čini čuda,
svoju silu pokazuješ narodima.
15 Svojom si rukom otkupio svoj narod,
potomke Jakova i Josipa. Selah
16 Vode su te vidjele, Bože, i prepale se,
dubine su zadrhtale od straha.
17 Mračni oblaci izlili su vodu,
nebom se prolomio grom,
a tvoje su se munje razletjele.
18 Tvoja grmljavina ori se u vihoru,
bljeskanje obasjava svijet,
a zemlja drhti i trese se.
19 Tvoj put vodio je kroz more,
tvoja staza kroz silne vode,
ali nitko ti nije vidio stope.
20 Vodio si svoj narod kao stado,
pomoću Mojsija i Arona.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International