Beginning
17 Duh mi je skršen, život mi se gasi,
groblje me čeka.
2 Podrugljivci me okružuju,
oči su mi umorne
dok ih gledam kako me ponižavaju.
3 Bože, prihvati moj život
kao jamčevinu moje nedužnosti.
Nitko drugi neće za mene jamčiti.
4 Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
ali tako nećeš primiti čast.
5 Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
a vlastita djeca mu gladuju.
6 Bog je učinio da je moje ime psovka,
da mi svi pljuju u lice.
7 Oči su mi mutne od bola,
moje tijelo je poput sjene.
8 Pravedni se zbog toga zgražaju.
Nedužni ustaju protiv grešnika.
9 Pravedan se drži svojih putova,
i čovjek čistih ruku postaje jači.
10 Hajde svi, pokušajte ponovo
napasti me svojim optužbama.
Među vama neću naći mudroga.
11 Moji su dani prošli,
izjalovili se moji naumi
i želje moga srca.
12 Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
da će svjetlost zasjati iz tmine.
13 Ako je Podzemlje[a] jedini dom kojem se mogu nadati,
ako svoj ležaj prostirem u tmini,
14 ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
15 gdje mi je onda nada?
Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
16 Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«
Bildad
18 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Kada ćeš prestati tako govoriti?
Urazumi se, pa da razgovaramo.
3 Zašto nas smatraš stokom?
Zašto smo glupi u tvojim očima?
4 Ti, koji se razdireš od gnjeva,
zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe,
da se planina pomakne s mjesta?
5 Gasi se svjetlost zlog čovjeka,
ne svijetli više plamen njegove vatre.
6 Mrači se svjetlo u njegovom šatoru,
nad njim se gasi svjetiljka.
7 Nestaje žustrina njegovog koraka,
o vlastite se spletke spotiče.
8 Noge ga vode u mrežu,
upada u skrivenu jamu.
9 Zamka ga lovi za petu,
klopka ga čvrsto steže.
10 Vreba ga omča skrivena na zemlji,
zamka leži na njegovoj stazi.
11 Užas ga spopada sa svih strana
i u stopu ga prati.
12 Nedaća za njim gladuje,
nesreća samo čeka da posrne.
13 Zaraza mu izjeda kožu,
smrtna bolest proždire mu udove.
14 Izvlače ga iz njegovog šatora
i odvode pred kralja užasa.
15 U njegovom domu samo strava ostaje,
gorući sumpor pada mu po šatoru.
16 Dolje mu se suši korijenje,
a gore mu venu grane.
17 Spomen na njega nestaje sa zemlje,
ime mu se ne spominje na ulici.
18 Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu
i izgone ga iz ovog svijeta.
19 U svom narodu nema potomaka,
nikog preživjelog tamo gdje je boravio.
20 Zapadnjaci se groze njegove sudbine,
istočnjake užas spopada.
21 Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka
i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.«
Job
19 Tada je Job odgovorio:
2 »Dokle ćete me mučiti
i satirati riječima?
3 Već ste me deset puta izgrdili
i nije vas sram što me napadate.
4 Pa i da je istina da sam zastranio,
moja pogreška tiče se samo mene.
5 Ako se hoćete uzvisiti nada mnom,
i iskoristiti moje poniženje protiv mene,
6 znajte da mi je Bog nanio nepravdu
i svoju mrežu razapeo oko mene.
7 Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam.
Zapomažem, ali pravde nema.
8 Put mi je zagradio tako da ne mogu proći,
staze mi je zavio u tamu.
9 Moju je čast svukao sa mene
i krunu mi skinuo s glave.
10 Nestajem dok me trga sa svih strana.
Moju nadu je iskorijenio.
11 Gnjevom je planuo na mene
i ubraja me u neprijatelje.
12 Njegove postrojbe složno nadiru,
opsadu rade protiv mene,
oko šatora moga podižu tabore.
13 Bog je od mene udaljio braću,
prijatelji su se od mene otuđili.
14 Rodbine moje više nema,
prijatelji su me zaboravili.
15 Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu,
smatraju me strancem,
tuđinac sam u njihovim očima.
16 Svog slugu zovem, a on se ne odaziva,
čak ni kada ga zaklinjem.
17 Moj dah[b] omrznuo je mojoj ženi,
rođena braća me se gnušaju.
18 Čak me i dječaci preziru;
kad ustanem, oni mi se rugaju.
19 Odvratan sam najbližim prijateljima,
protiv mene su svi koje sam volio.
20 Postao sam kost i koža,
za dlaku sam živu glavu izvukao.
21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte,
jer me je Božja ruka udarila.
22 Zašto me gonite poput Boga?
Niste li me dovoljno namučili?
23 Kad bi se moje riječi mogle bilježiti,
kad bi se na spomenik zapisale;
24 dlijetom uklesane, olovom ispunjene,
zauvijek na kamen zapisane.
25 Znam da moj zastupnik živi
i da će na kraju govoriti za mene,
26 čak i kad mi se koža već raspadne.
Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.
27 Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim—
o, kako moje srce za tim žudi!
28 Ako kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?’
i ‘On sâm je korijen svoje nevolje?’,
29 tada se i sami bojte mača,
jer srdžba će biti kažnjena mačem.
I tada ćete znati da ima suda.«
Sofar
20 Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:
2 »Moje me mučne misli nagone da odgovorim
zbog onog što u sebi osjećam.
3 Čujem prijekor, koji me vrijeđa,
pa me razum tjera da odgovorim.
4 Svakako znaš kako je od davnina,
otkad je čovjek stavljen na zemlju:
5 da je uživanje opakoga kratkog vijeka,
da radost bezbožnika traje samo tren.
6 Makar mu ponos doseže do neba
i glava mu dodiruje oblake,
7 nestat će zauvijek, poput svog izmeta.
Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’
8 On odlijeće kao san, da se više ne nađe,
odagnan kao noćno priviđenje.
9 Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti,
više ga njegovo mjesto neće gledati.
10 Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje
jer će on sâm vratiti ono što je oteo.
11 Mladenačka snaga njegovih kostiju
s njim će leći u prašinu.
12 Zlo je slatko u njegovim ustima
pa ga skriva pod jezikom.
13 Iako pazi da ga ne proguta,
pa ga čuva u ustima,
14 hrana mu u želucu postaje kisela,
pretvara se ondje u zmijski otrov.
15 Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao,
Bog će mu ga istjerati iz želuca.
16 Zmijski otrov će sisati,
ubit će ga jezik ljute guje.
17 Potoke neće vidjeti,
ni rijeke kojima teče med i mlijeko.
18 Plod svoga truda vratit će nepojeden,
neće uživati u zaradi svog trgovanja
19 jer je tlačio i satirao siromašne,
otimao kuće koje nije podigao.
20 Nema kraja njegovoj pohlepi;
nije propustio ništa što je želio.
21 Ništa nije ostalo nakon što je jeo.
Blagostanje mu neće potrajati.
22 Usred izobilja snaći će ga velika muka,
jad će se oboriti na njega svom silinom.
23 Kad vlastiti želudac napuni,
Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu
i zasuti ga kišom udaraca.
24 Ako željeznom oružju i izmakne,
prostrijelit će ga brončana strijela.
25 Iz svojih leđa on je izvlači,
blistavi šiljak iz svoje žuči.
Užas ga spopada;
26 potpuna tmina vreba mu na blaga.
Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio
i proždrijeti sve u njegovom šatoru.
27 Nebesa će razotkriti njegovu krivnju,
zemlja će protiv njega svjedočiti.
28 Kuću će mu odnijeti poplava;
vodena bujica Božje srdžbe.
29 Takvu je sudbinu Bog odredio opakome,
to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International