Beginning
Bildad govori Jobu
8 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Dokle ćeš tako govoriti?
Riječi su ti kao prazan dah.
3 Zar Bog izvrće ono što je ispravno?
Zar Svemoćni iskrivljuje pravdu?
4 Ako su tvoja djeca zgriješila protiv njega,
on ih je kaznio prema njihovom prijestupu.
5 Ali, ako potražiš Boga,
ako za milost zamoliš Svemoćnoga,
6 i ako si čist i pravedan,
on će se i sada radi tebe prenuti
i vratiti te na mjesto koje si zaslužio.
7 Premda si na početku imao malo,
u budućnosti ćeš imati puno.
8 Samo pitaj prošle naraštaje
i saznaj što su njihovi očevi naučili.
9 Jer, mi smo od jučer i ništa ne znamo,
a naši dani na zemlji samo su sjena.
10 Zar te oni neće poučiti i objasniti ti?
Zar neće iz svog znanja iznijeti riječi?
11 Zar papirus raste gdje nema močvare?
Zar trska buja bez vode?
12 Ne, osušit će se prije berbe,
uvenuti prije svake druge biljke.
13 Tako je i sa svima koji zaborave Boga;
bezbožnik stoga gubi nadu.
14 Krhko je njegovo uzdanje,
poput paukove mreže.
15 Nasloni li se na nju, ona popušta;
uhvati li se za nju, ona se slama.
16 On je kao zalivena biljka na suncu:
po vrtu širi svoje mladice,
17 korijenjem je hrpu stijenja preplela
i traži mjesto među kamenjem.
18 A kad je s njenog mjesta iščupaju,
mjesto je se odriče i kaže da je nikad nije vidjelo.
19 Život joj se gasi,
a iz tla već rastu druge biljke.
20 Ne, Bog ne odbacuje besprijekorne,
niti podržava zlikovce.
21 Još će ti on usta ispuniti smijehom
i usne radosnim klicanjem.
22 Tvoji će neprijatelji biti posramljeni,
i nastambe zlih će nestati.«
Job odgovara Bildadu
9 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bih htio raspravljati s Bogom,
ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a da one to ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabovi[a] sluge poklonili.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16 Da se odazove na moj sudski poziv,
ne vjerujem da bi me saslušao.
17 Jer, on me u vihoru satire,
i bez razloga mi umnožava rane.
18 Ne dâ mi da dođem do daha,
nego me tugom preplavljuje.
19 Ako se mjeri snaga—
on je najsilniji.
Ako se mjeri pravda—
tko ga može pozvati na sud?
20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene
jer prezirem svoj život.
22 Sve je svejedno, stoga kažem:
on zatire i besprijekornog i opakog.
23 Kad bič smrti iznenada ošine,
on se ruga očajanju nedužnih.
24 Kad zemlja padne u ruke zlih,
on zastire oči njenim sucima.
A ako ne on, tko onda?
25 Moji su dani brži od trkača,
bez trunke radosti prolijeću.
26 Promiču hitro kao čamci od papirusa,
kao orao kad se na plijen obrušava.
27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28 opet bih strepio od svih svojih muka
jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
29 Budući da ću biti kriv,
zašto da se trudim uzalud?
30 Da se operem sapunom,
da istrljam ruke lužinom,
31 ti bi me gurnuo u kaljužu
pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 Nema nikoga tko bi posredovao
i presudio među nama,
34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.
10 Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život,
izlit ću svu gorčinu svoje duše.
2 Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim,
nego mi kaži za što mi se protiviš.
3 Zar ti je drago tlačiti me,
onoga koga si stvorio,
a smiješiš se spletkama zlih?
4 Zar imaš ljudske oči,
zar gledaš kao smrtnik?
5 Zar su ti dani poput naših,
zar živiš kratko kao čovjek?
6 Ti tražiš moju krivnju,
ispituješ jesam li sagriješio.
7 Ali znaš da na meni nema krivnje
i da me nitko ne može spasiti od tebe.
8 Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale,
ali odjednom si se okrenuo i uništio me!
9 Sjeti se da si me oblikovao kao glinu,
a sada me ponovo vraćaš u zemlju!
10 Zar me nisi izlio kao mlijeko
i zgrušao me kao sir?
11 Obukao si me u kožu i meso,
prepleo me kostima i žilama.
12 Dao si mi život i ljubav,
i brižljivo bdio nad mojim duhom.
13 Ali ovo si sakrio u svom srcu,
znam da ti je ovo bila namjera:
14 motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim,
moj prekršaj neće proći nekažnjen.
15 Ako sam kriv, teško meni!
A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu
jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.
16 Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav
i na meni pokazuješ svoju moć.
17 Protiv mene dovodiš nove svjedoke
i sve je veći tvoj gnjev na mene.
Vojska za vojskom stalno me napada.
18 Zašto si me iz utrobe izveo?
Da sam bar umro
prije nego me itko vidio!
19 Da bar nikad nisam živio!
Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!
20 Zar mi dani nisu odbrojeni?
Okreni se od mene, da se malo poveselim
21 prije nego što odem na put bez povratka,
u zemlju tame i sjene smrti,
22 zemlju najcrnje noći, sjena i meteža,
gdje je i svjetlost kao tama.’«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International