Book of Common Prayer
Zahvala za spas od smrti
Davidova pjesma za posvećenje Hrama.
1 Slavim te, BOŽE, jer si me spasio,
nisi dao da se neprijatelji nada mnom raduju.
2 BOŽE moj, zvao sam te upomoć,
a ti si mi zdravlje donio.
3 Podigao si me, BOŽE, iz svijeta smrti[a],
život mi spasio od silaska u grob.
4 Slavite BOGA, njegovi sljedbenici,
hvalite ga i njegovo sveto ime zovite.
5 Njegova ljutnja traje samo za tren,
a naklonost za cijeli život.
Čak i da je noć puna suza,
jutro će biti puno radosti.
6 Kad je sve bilo dobro, mislio sam:
»Ništa loše ne može mi se dogoditi.«
7 Bio si dobar prema meni, BOŽE,
a ja sam bio čvrst kao brdo.
Ali, kad si se udaljio,
cijeloga me strah ispunio.
8 Zvao sam te, BOŽE,
i molio da se smiluješ:
9 »Kakva je korist ako umrem
i mrtvog me polože u grob?
Ako budem prah, kako ću ti zahvaljivati,
o tvojoj vjernosti drugima govoriti?
10 Slušaj me, BOŽE, i smiluj se!
Pomozi mi, BOŽE moj!«
11 Moju si tugu u ples pretvorio,
crninu si s mene svukao,
u radost me obukao.
12 Htio si da te glasno slavim
i da nikad ne ušutim.
BOŽE moj, uvijek ću te slaviti.
Priznanje i oprost
Davidov »maskil«[a].
1 Blago onome komu su prijestupi oprošteni
i čiji su grijesi pokriveni.
2 Blago onome koji BOGU nije kriv,
koji svoj grijeh ne mora skrivati.
3 Dok sam šutio o svojoj krivnji,
bivao sam sve jadniji i slabiji.
4 Danju i noću činio si mi život sve težim.
Kao za ljetne žege, snaga mi se iscrpila. Selah
5 Onda sam ti svoj grijeh priznao,
svoju krivicu nisam skrivao.
BOŽE, sve sam ti rekao,
a ti si mi oprostio. Selah
6 Zato neka ti se svi vjerni
mole u vrijeme potrebe.
Kad nevolje kao bujica navale,
neće ih odnijeti.
7 Ti si moje skrovište,
čuvaš me od nesreće.
Zato te slavim pjesmom. Selah
8 Bog kaže: »Uputit ću te dobro,
da znaš kako trebaš živjeti.
Davat ću ti savjete
i na oku te držati.
9 Ne budi glup kao konj ili mazga.
Moraš ih obuzdati žvalama i uzdama,
inače ti se neće približiti.«[b]
10 Nevjernike muče mnogi jadi,
a vjerni BOGU okruženi su ljubavlju.
11 Vi dobri i pravedni, BOGU se radujte.
Veselo kličite, svi koji ga štujete!
Druga knjiga Psalama
(Psalmi 42–72)
Čežnja za Bogom
Voditelju zbora. »Maskil« Korahovih potomaka.
1 Kao što srna žudi za potokom,
Bože, moja duša žudi za tobom.
2 Žedna mi je duša Boga živoga.
Kada ću vidjeti njegovo lice?
3 Danju i noću hranim se suzama
dok mi neprijatelji govore:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
4 Duša me boli kad se sjetim
kako sam u mnoštvu štovatelja hodao,
u povorci ih do Božjega Hrama vodio,
dok smo radosno hvale pjevali,
slaveći blagdan u velikoj skupini.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje 6 i Boga svog.
Duša mi je žalosna
pa se tebe prisjećam,
na planini Hermon, na brdu Misar,
u zemlji kojom teče rijeka Jordan.
7 Dubina ondje dubinu doziva
hukom tvojih vodopada.
Sve tvoje vode i valovi
preko mene su se prevalili.
8 Danju mi BOG vjerno iskazuje ljubav,
a noću mu pjevam pjesmu,
molitvu upućenu Bogu svog života[a].
9 Pitam Boga, svoju hrid:
»Zašto si me zaboravio?
Zašto moram žalostan lutati
dok me neprijatelj progoni?«
10 Do kosti me bodu uvredama,
neprestano mi govoreći:
»Zašto ti tvoj Bog ne pomogne?«
11 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga se uzdaj jer i dalje ga slavim,
spasenje svoje i Boga svog.
Molitva za opravdanje
1 Opravdaj me, Bože!
Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog,
izbavi me od čovjeka lukavog i nepravednog.
2 Ti si, Bože, moj zaštitnik.
Zašto si me odbacio?
Zašto moram žalostan tumarati
dok me neprijatelj progoni?
3 Pošalji svoju svjetlost i istinu,
daj da me vode
i dovedu me do tvoje Svete gore,
u tvoje prebivalište.
4 Tada ću prići Božjem žrtveniku;
Bogu, svojoj najvećoj radosti,
i lirom[b] ću te, Bože moj, slaviti.
5 Zašto si žalosna, dušo moja?
Zašto si u meni nemirna?
U Boga imaj povjerenja
jer i dalje slavim njega,
spasenje svoje i Boga svog.
David u Adulamu i Mispi
22 David je napustio Gat i pobjegao u pećinu blizu grada Adulama. Kad su to čula njegova braća i cijela njegova obitelj, otišli su ondje k njemu. 2 Mnogi su mu se pridružili. Svi koji su bili u nevolji, u dugovima ili nezadovoljni životom, okupili su se oko njega. Postao je vođa skupine od oko četiristo ljudi.
3 David je odande otišao u grad Mispu, na području Moaba. Rekao je moapskome kralju: »Molim te, dopusti da se moj otac i majka sklone kod tebe dok ne saznam što Bog namjerava sa mnom.«
4 Ostavio je roditelje pod zaštitom moapskog kralja i oni su ostali ondje sve vrijeme dok je David bio u skrovištu.
5 No prorok Gad je rekao Davidu: »Nemoj se više skrivati. Idi u Judinu zemlju.«
Tako je David krenuo na put i došao u šumu Heret.
Pokolj Ahimelekove obitelji
6 Šaul je čuo da su David i njegovi ljudi otkriveni. Sjedio je s kopljem u ruci pod stablom tamariska, na mjestu gdje su se štovali drugi bogovi u Gibei. Bio je okružen svim svojim službenicima.
7 Rekao im je: »Poslušajte me, Benjaminovci! Hoće li vam Jišajev sin[a] svima dati polja i vinograde? Hoće li vam dati da zapovijedate postrojbama od tisuću i od sto ljudi? 8 Svi ste se urotili protiv mene. Nitko mi od vas nije rekao da je moj sin sklopio savez s Jišajevim sinom. Nitko od vas nije se brinuo za mene i rekao mi da moj sin potiče jednog od mojih slugu protiv mene. Danas me taj čovjek vreba iz zasjede.«
9 Tada je od Šaulovih službenika istupio Edomac Doeg: »Vidio sam Jišajevog sina u Nobu. Bio je kod Ahimeleka, Ahitubovog sina. 10 Ahimelek je za Davida pitao BOGA savjet, opskrbio ga hranom i predao mu mač Filistejca Golijata.«
11 Tada je kralj poslao po svećenika Ahimeleka, Ahitubovog sina. Pozvao je i sve svećenike koji su pripadali njegovoj obitelji u Nobu pa su svi došli pred kralja.
12 Šaul je rekao: »Slušaj, ti, sine Ahitubov!«
»Slušam gospodaru!« odgovorio je on.
13 »Zašto si se urotio protiv mene s Jišajevim sinom?« rekao mu je Šaul. »Dao si mu kruh i mač. Pitao si BOGA savjet u njegovo ime, a on se pobunio protiv mene. I danas me čeka u zasjedi.«
14 Ahimelek je nato odgovorio kralju: »Tko je od svih tvojih službenika vjeran kao David? Ta on je kraljev zet, zapovjednik tvoje tjelesne straže, visoko poštovan u tvojoj kući. 15 Pa nije mi ovo prvi put da se molim BOGU za Davida! Nemoj kriviti mene ili nekog iz moje obitelji. Mi smo tvoji sluge i ne znamo što se događa.«
16 No kralj će: »Moraš umrijeti, Ahimeleče! Ti i cijela tvoja obitelj.«
17 Zapovjedio je stražarima oko sebe: »Pobijte BOŽJE svećenike jer su stali na Davidovu stranu! Znali su da je u bijegu, a nisu mi ništa dojavili.«
No kraljevi stražari nisu željeli dići ruku na BOŽJE svećenike.
18 Tada je kralj rekao Doegu: »Ti ih ubij!«
Edomac Doeg krenuo je ubijati svećenike. Toga je dana pobio osamdeset petoricu muškaraca koji su nosili svećenički prsluk[b]. 19 Pobio je sve živo u Nobu, svećeničkom gradu. Mačem je pogubio muškarce i žene, djecu i dojenčad, volove, magarce i ovce.
20 No Abjatar, jedan od Ahimelekovih sinova, uspio je pobjeći. Sklonio se kod Davida. 21 Ispričao je Davidu kako je Šaul dao poubijati BOŽJE svećenike.
22 Tada je David rekao Abjataru: »Onog dana kad sam ondje ugledao Edomca Doega, znao sam da će sve prenijeti Šaulu. Odgovoran sam za smrt cijele tvoje obitelji. 23 Ostani sa mnom i ne boj se. Čovjek koji ti želi oduzeti život, želi ga oduzeti i meni. Sa mnom ćeš biti na sigurnom.«
26 Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju! 27 Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata. 28 Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi. 29 Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob. 30 No Bog ga je podigao iz mrtvih. 31 Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu. 32 A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima. 33 Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu:
‘Ti si moj Sin.
Danas sam te rodio.’[a]
34 Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao:
‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove
koje sam obećao Davidu.’[b]
35 Na drugome mjestu Bog također kaže:
‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’[c]
36 David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu. 37 No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu. 38 Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha. 39 Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom. 40 Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:
41 ‘Slušajte, vi koji se izrugujete!
Čudite se, pa propadnite!
Jer, djelo činim u vaše vrijeme,
djelo u koje ne biste povjerovali,
čak ni da vam netko objasni.’«[d]
42 Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata. 43 Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.
19 i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.
Isusova moć je od Boga
(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)
20 Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. 21 Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.
22 Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona[a]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«
23 Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? 24 Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. 25 I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. 26 Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. 27 Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. 28 Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. 29 Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«
30 Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«
Isusova prava obitelj
(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)
31 Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. 32 Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«
33 On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« 34 Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! 35 Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International