Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Ne prezirati svoga brata

14 Slaboga u vjeri primajte, ne ulazeći u prosudbe o mišljenjima. ² Netko vjeruje da smije jesti sve, a slabi jede samo povrće. ³ Tko jede neka ne prezire onoga tko ne jede; i tko ne jede neka ne sudi onoga tko jede, jer ga je Bog primio. ⁴ Tko si ti da sudiš tuđeg slugu? Svojemu gospodaru stoji ili pada. A stajat će, jer moćan je Gospodin da mu dadne da stane.^{[a] 5} Netko, dakako, razlikuje dan od dana, drugi pak cijeni svaki dan. Svatko nek bude potpuno uvjeren u svojem umu. ⁶ Tko drži do dana, do Gospodina drži; i tko jede, poradi Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede, i zahvaljuje Bogu. ⁷ Jer nitko od nas ne živi sebi, i nitko ne umire sebi. ⁸ Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle, bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodnji smo. ⁹ Jer zato Krist umrije i oživje da nad mrtvima i živima gospoduje. ¹⁰ A ti, zašto sudiš svoga brata? Ili, zašto prezireš svoga brata? Jer svi ćemo pristupiti sudištu Božjemu.^{[b] 11} Jer je pisano: »'Života mi mojega,' govori Gospodin, 'prignut će mi se svako koljeno, i svaki će jezik priznati Boga.'« ¹² Svaki će od nas dakle za sebe Bogu položiti račun.^[c]

Opraštanje

²¹ Tada mu pristupi Petar i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim svojemu bratu ako sagriješi protiv mene? Do sedam puta?« ²² Reče mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, već do sedamdeset puta sedam.«

Prispodoba o nemilosrdnu dužniku

²³ »Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račun sa svojim slugama. ²⁴ Kad on poče obračunavati, dovedoše mu jednoga koji je dugovao deset tisuća talenata. ²⁵ A kako nije mogao vratiti, njegov gospodar zapovjedi da se proda i on, i žena mu i djeca i sve što je imao te se dug podmiri. ²⁶ Nato sluga padne ničice pred njega, i reče: 'Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.' ²⁷ I sažali se gospodar toga sluge, otpusti ga i dug mu oprosti. ²⁸ A kad taj isti sluga ode, susretne jednog od svojih drugova koji mu je dugovao sto denara; uhvati ga i stade ga daviti, govoreći: 'Vrati što si dužan!' ²⁹ Njegov drug pade pred njega i stade ga usrdno moliti: 'Imaj strpljenja sa mnom i vratit ću ti.' ³⁰ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok duga ne vrati. ³¹ Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, veoma ražalošćeni otiđoše i dojaviše svome gospodaru sav taj događaj. ³² Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Zli slugo! Sav sam ti onaj dug oprostio, jer si me usrdno zamolio. ³³ Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu kao što sam se i ja smilovao tebi?' ³⁴ I njegov ga gospodar, razgnjevljen, preda mučiteljima sve dok mu sav dug ne vrati. ³⁵ Tako će i Otac moj nebeski vama učiniti ako od srca ne oprostite svaki svojemu bratu.«