Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Ilija i udovica iz Sarfate

⁸ Tada mu je rekao BOG: ⁹ »Idi sad u Sarfatu u Sidonu i ostani ondje. Tamo sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.«

¹⁰ Ilija je otišao u Sarfatu. Pred gradskim je vratima susreo jednu udovicu kako sakuplja granje za potpalu.

Obratio joj se: »Možeš li mi u vrču donijeti malo vode za piće?«

¹¹ Čim je krenula po vodu, viknuo je za njom: »Molim te, donesi mi i komad kruha.«

¹² Odgovorila je: »Zaklinjem ti se pred tvojim BOGOM, nemam kruha, već samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. Sakupljam nekoliko grančica da kod kuće spremim posljednje jelo za sebe i sina. Pojest ćemo, a zatim umrijeti od gladi.«

¹³ Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi kući i napravi kako si rekla. No prvo meni pripremi malu pogaču i donesi mi je, a zatim spremi obrok za sebe i svog sina. ¹⁴ Jer, ovako govori BOG Izraela: ‘Neće se isprazniti ćup s brašnom, niti će presušiti vrč s uljem, sve do dana kad će BOG poslati kišu na zemlju.’«

¹⁵ Otišla je i učinila kako je rekao Ilija. Mnogo je dana bilo hrane za nju, za Iliju i za njezino kućanstvo. ¹⁶ Ćup s brašnom nije se ispraznio, niti je presušilo ulje u vrču, baš kao što je BOG objavio preko Ilije.

¹⁷ Nakon nekog vremena razbolio se sin gospodarice kuće. Njegovo se stanje pogoršavalo, a na kraju je prestao disati.

¹⁸ Žena je rekla Iliji: »Što imaš protiv mene, Božji čovječe? Zar si me došao podsjetiti na moj grijeh i donijeti smrt mojem sinu?«

¹⁹ »Daj mi svoga sina«, odgovorio je Ilija. Uzeo ga je iz njezinog naručja, odnio u gornju sobu, u kojoj je sâm stanovao, i položio ga na svoj krevet.

²⁰ Zavapio je BOGU: »BOŽE moj, zašto si pustio nesreću na ovu udovicu kod koje živim? Zašto si usmrtio njezinog sina?«

²¹ Zatim se ispružio preko dječakovog tijela tri puta i zavapio BOGU: »O BOŽE moj, neka se u ovo dijete ponovo vrati život!«

²² BOG je odgovorio na Ilijin vapaj. Dječak je ponovo počeo disati i život se vratio u njega.

²³ Ilija je uzeo dijete, donio ga iz gornje sobe, predao ga majci i rekao: »Gledaj, sin ti je živ!«

²⁴ A žena mu odgovori: »Sad znam da si Božji čovjek i da BOG zaista govori kroz tebe.«

U slavu Boga Spasitelja

Pavlova služba

¹¹ Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. ¹² Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest—objavio mi ju je Isus Krist.

¹³ Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. ¹⁴ Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.

¹⁵ No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. ¹⁶ I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime ¹⁷ niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.

¹⁸ Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom^[a] i ostao s njim dva tjedna. ¹⁹ Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. ²⁰ Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. ²¹ Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.

²² No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. ²³ One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« ²⁴ I hvalili su Boga zbog mene.

Mladić iz Naina

¹¹ Isus je zatim otišao u grad koji se zvao Nain. Slijedili su ga učenici i mnoštvo ljudi. ¹² Kad se približio gradskim vratima, ugledao je pogrebnu povorku. Neka je udovica pokapala sina jedinca. S njom je bilo i mnogo ljudi iz grada. ¹³ Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se nad njom i rekao joj: »Nemoj plakati!« ¹⁴ Prišao je i dotaknuo lijes, a oni koji su ga nosili zaustavili su se. Tada je rekao: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« ¹⁵ I mrtvac je ustao i progovorio, a Isus ga je predao njegovoj majci.

¹⁶ Sve je obuzelo strahopoštovanje i počeli su slaviti Boga: »Među nama se pojavio veliki prorok« i »Bog je došao upomoć svom narodu!«

¹⁷ Vijest o Isusu proširila se po cijeloj Judeji i okolici.