Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
U slavu Boga Spasitelja
1 Slava BOGU!
Slavi BOGA, dušo moja!
2 Sve dok živim, BOGA ću slaviti,
dok trajem, njemu ću pjevati.
3 Ne oslanjajte se na vladare,
ljudi vas ne mogu spasiti.
4 Čovjek umre i u zemlju se vraća,
svi njegovi planovi nestaju.
5 Blago onom kome pomaže Jakovljev Bog,
koji je svu svoju nadu u BOGA položio.
6 Jer, on je stvorio nebo i zemlju,
mora i sve što u njima živi.
On ispunjava što je obećao.
7 Pravdu potlačenima pribavlja,
a gladnima hranu osigurava.
BOG zatvorenike oslobađa,
8 BOG slijepima oči otvara,
BOG podiže potlačene,
BOG voli pravednike.
9 BOG čuva strance i putnike,
brine za siročad i udovice,
a uništava zlonamjerne.
10 BOG će vladati zauvijek!
Tvoj Bog, Sione, vladat će
kroz sve naraštaje.
Slava BOGU!
Gibeonci varaju Jošuu
9 Za izraelske su pobjede doznali svi kraljevi zapadno od rijeke Jordan—kraljevi Hetita, Amorejaca, Kanaanaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Ti su narodi živjeli u gorju, nizinama i duž obale Sredozemnog mora pa sve do Libanona. 2 Svi su se oni udružili da krenu u rat protiv Jošue i Izraela.
3 Kad su stanovnici Gibeona čuli kako je Jošua osvojio Jerihon i Aj, 4 poslužili su se lukavstvom. Na magarce su natovarili otrcane vreće i stare, poderane i zakrpane mjehove za vino. 5 Obuli su iznošene i zakrpane sandale, odjenuli staru odjeću i ponijeli star, pljesnivi kruh. 6 Kad su došli k Jošui u tabor u Gilgalu, rekli su njemu i Izraelcima: »Dolazimo iz daleke zemlje i htjeli bismo sklopiti savez mira s vama.«
7 »A što ako živite blizu nas?« upitali su Izraelci Hivijce. »U tome slučaju, ne možemo s vama sklopiti savez.«
8 »Tvoji smo sluge«, rekli su Jošui, a on ih je upitao: »Tko ste vi i odakle dolazite?«
9 Odgovorili su: »Tvoji smo sluge, a došli smo iz vrlo daleke zemlje jer smo čuli za tvog BOGA. Čuli smo što je sve učinio u Egiptu 10 i kako je postupio s dvojicom amorejskih kraljeva istočno od rijeke Jordan—Sihonom, kraljem Hešbona, i Ogom, kraljem Bašana, koji je vladao u Aštarotu. 11 Zato su nam starješine i svi stanovnici naše zemlje rekli: ‘Uzmite zalihu hrane za put pa idite i sastanite se s njima. Recite im da smo njihovi sluge i zamolite ih da sklope savez s nama.’ 12 Kruh nam je bio još topao kad smo od kuće krenuli, a sad je, evo, star i pljesniv. 13 I ovi su mjehovi za vino bili novi kad smo ih napunili, a sad su se, evo, poderali. I odjeća i sandale su nam se od dugog puta istrošili.«
14 Izraelci su nasjeli na podvalu i odlučili prihvatiti savez s Gibeoncima iako se oko toga nisu posavjetovali s BOGOM. 15 Jošua je s njima sklopio savez kojim se obvezao da će ih pustiti da žive u miru, a vođe su izraelske zajednice potvrdili to prisegom.
16 Međutim, tri dana nakon sklapanja saveza Izraelci su doznali da su im Gibeonci susjedi. 17 Zato su otišli na put i treći dan stigli do njihovih gradova—Gibeona, Kefire, Beerota i Kirjat Jearima. 18 Nisu ih napali jer su im se vođe zajednice zakleli Izraelovim BOGOM.
Cijela je izraelska zajednica počela gunđati protiv poglavara, 19 ali su oni odgovorili: »Zakleli smo im se Izraelovim BOGOM i sad ih ne smijemo dirati. 20 Evo što ćemo učiniti: pustit ćemo ih da žive, da se zbog kršenja prisege Bog ne bi razljutio na nas. 21 Zato ih pustite da žive, ali neka odsad budu drvosječe i vodonoše cijeloj zajednici.« Tako su odlučili vođe.
22 Tada je Jošua pozvao Gibeonce i rekao im: »Zašto ste nas prevarili? Rekli ste da živite daleko od nas, a zapravo ste nam susjedi? 23 Sad ste pod prokletstvom: nikad nećete prestati robovati kao drvosječe i vodonoše za kuću mog Boga.«
24 Oni su mu odgovorili: »Uplašili smo se za svoje živote jer smo čuli da je vaš BOG zapovjedio svome slugi Mojsiju da vam dâ svu ovu zemlju i da pobije sve njezine stanovnike. Zbog toga smo tako postupili. 25 Sad smo tvoji sluge. Učini s nama kako misliš da je dobro i pošteno.«
26 Jošua ih je nato oslobodio iz ruku Izraelaca pa ih nisu ubili. 27 Toga je dana odredio da budu drvosječe i vodonoše za Izraelce i za BOŽJI žrtvenik na mjestu koje će izabrati BOG. Oni su i danas robovi.
2 Tada su mu donijeli nepokretnog čovjeka koji je ležao na postelji. Kad je Isus vidio kolika je njihova vjera, rekao je nepokretnomu: »Samo hrabro, mladiću! Oprošteni su ti grijesi!«
3 Tada su neki učitelji Zakona rekli u sebi: »Ovaj čovjek svojim riječima vrijeđa Boga.«
4 Budući da je znao što misle, Isus im je rekao: »Zašto mislite zlo u svojim srcima? 5 Što je lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani i hodaj!’? 6 No znajte da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe na Zemlji.« Zatim je rekao nepokretnomu: »Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« 7 Nepokretni je ustao i otišao kući. 8 Kad je narod to vidio, pun je strahopoštovanja hvalio Boga koji je ljudima dao takvu vlast.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International