Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Himna slavljenja

Davidov hvalospjev.

Vratite se Bogu

1 U osmom mjesecu druge godine vladavine Darija,^[a] kralja Perzije, BOG je progovorio proroku Zahariji. On je bio Berekijin sin i Idov unuk. Rekao mu je:

² Ja, BOG, jako sam se razljutio na vaše pretke. ³ Stoga, reci narodu: »BOG Svevladar kaže: Vratite se meni i ja ću se vratiti vama. ⁴ Ne budite kao vaši preci! Njima su tadašnji proroci objavili: BOG Svevladar kaže: ‘Prestanite sa svojim zlim načinom života i svojim zlim djelima.’ Ali oni me nisu htjeli poslušati niti obratiti pažnju na mene«, govori BOG.

⁵ »Gdje su sada vaši preci? A proroci, jesu li nastavili živjeti zauvijek? ⁶ No moje riječi i zapovijedi, koje sam dao svojim slugama prorocima, stigle su vaše pretke. Oni su se tada obratili i priznali: ‘BOG Svevladar odlučio nas je kazniti za naš način života i naša djela. Tako je i postupio s nama.’«

Čovjek među grmovima mirte

⁷ Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestog mjeseca, mjeseca Šebata^[b], druge godine Darijeve vladavine^[c], Zaharija je primio poruku od BOGA. Zaharija je bio Berekijin sin i Idov unuk.

⁸ Te sam noći vidio čovjeka kako jaše na riđem konju^[d]. Stajao je među grmovima mirte, pokraj dubokog klanca. Iza njega su bili riđi, smeđi i bijeli konji.

⁹ Pitao sam: »Što oni znače, gospodaru?«

A anđeo, koji je sa mnom razgovarao, rekao mi je: »Pokazat ću ti što znače.«

¹⁰ Tada je čovjek, koji je sjahao s konja i stajao među mirtama, rekao: »Ovo su oni koje je BOG poslao da obilaze zemlju.«

¹¹ A jahači na konjima rekli su BOŽJEM anđelu koji je stajao među mirtama: »Obišli smo zemlju uzduž i poprijeko, i vidjeli da cijela zemlja miruje.«

¹² Tada je BOŽJI anđeo rekao: »BOŽE Svevladaru, koliko ćeš još uskraćivati milost Jeruzalemu i gradovima Jude? Ljutiš se na njih već sedamdeset godina!«

¹³ BOG je blagim i utješnim riječima odgovorio anđelu koji je razgovarao sa mnom.

¹⁴ Tada mi je anđeo rekao: »Ovo objavi ljudima: BOG Svevladar kaže: ‘Jako sam ljubomoran zbog Jeruzalema i Siona. ¹⁵ I jako sam ljut na narode koji misle da su sigurni. Bio sam tek malo ljut na svoj narod, a oni su ga previše kaznili.’

¹⁶ Stoga, BOG kaže: ‘Vratio sam se u Jeruzalem s milošću. Ondje će se ponovo sagraditi moj Hram, govori BOG Svevladar, a i Jeruzalem će biti obnovljen^[e].’

¹⁷ Objavi i ovo: BOG Svevladar kaže: ‘Moji će gradovi ponovo uživati u blagostanju. BOG će ponovo utješiti Sion i izabrati Jeruzalem.’«

²² Židovi su slušali Pavla sve dok nije izgovorio te riječi, a tada su počeli vikati: »Uklonite ovoga čovjeka s lica zemlje! On ne zaslužuje da živi.« ²³ Dok su tako vikali, trgali su sa sebe odjeću i bacali prašinu u zrak. ²⁴ A zapovjednik je naredio da Pavla odvedu u vojarnu. Zapovjedio je da ga bičuju kako bi saznali zašto su Židovi tako vikali protiv njega. ²⁵ Kad su ga počeli vezivati za bičevanje, Pavao se obratio časniku koji je ondje stajao: »Je li dopušteno bičevati rimskoga građanina kojemu nije dokazana nikakva krivnja?«

²⁶ Kad je to čuo, časnik je otišao zapovjedniku i rekao mu: »Što to radite? Pa ovaj čovjek je rimski građanin!«

²⁷ Zapovjednik je prišao Pavlu i upitao ga: »Reci mi, jesi li ti stvarno rimski građanin?«

Pavao je rekao: »Jesam.«

²⁸ Zapovjednik je odgovorio: »Ja sam morao puno platiti da steknem rimsko građanstvo.«

Pavao je rekao: »A ja sam se s njime rodio.«

²⁹ Vojnici, koji su se spremali ispitivati Pavla, odmah su odstupili. I zapovjednik se uplašio kad je uvidio da je Pavao rimski građanin, a da ga je on stavio u lance.

Pavao govori židovskim vođama

³⁰ Sutradan je zapovjednik htio doznati za što Židovi optužuju Pavla pa mu je skinuo lance. A vodećim svećenicima i cijelom židovskom Velikom vijeću naredio je da se sastanu. Tada je izveo Pavla i doveo ga pred njih.

23 Pavao je pogledao članove Vijeća i rekao: »Braćo, do današnjeg dana živim čiste savjesti pred Bogom.« ² Na te je riječi vrhovni svećenik Ananija naredio onima koji su stajali pokraj Pavla da ga udare po ustima. ³ A Pavao je rekao Ananiji: »Tebe će udariti Bog, okrečeni zide! Sjediš ovdje i sudiš mi prema Zakonu, a protivno njemu naređuješ da me udaraju!«

⁴ Oni koji su stajali pokraj Pavla, rekli su: »Kako se usuđuješ vrijeđati Božjega vrhovnog svećenika!«

⁵ Pavao je odgovorio: »Braćo, nisam znao da je on vrhovni svećenik. Pa piše: ‘Ne govori loše o vladaru svoga naroda.’^[a]«

⁶ Kad je Pavao shvatio da su neki članovi Vijeća saduceji, a neki farizeji, povikao je: »Braćo, ja sam farizej. I moj je otac bio farizej. Ovdje mi se sudi zbog moje nade u uskrsnuće od mrtvih.«

⁷ Čim je to rekao, nastala je prepirka između farizeja i saduceja, a Vijeće se podijelilo na dva tabora. ⁸ Saduceji tvrde da nema uskrsnuća i da ne postoje ni anđeli, ni duhovi, a farizeji sve to priznaju. ⁹ Nastao je silan metež. Neki su se učitelji Zakona iz stranke farizeja ustali i odlučno izjavili: »Mi ne nalazimo nikakve krivnje na tom čovjeku. Možda mu je zaista govorio neki duh ili anđeo.«

¹⁰ Prepirka je postala vrlo žestoka pa se zapovjednik uplašio da će Židovi rastrgati Pavla. Stoga je zapovjedio vojnicima da siđu među ljude, izvuku Pavla i odvedu ga u vojarnu.

¹¹ Sljedeće je noći Gospodin došao k Pavlu i rekao mu: »Samo hrabro, ovako kako si svjedočio za mene ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš učiniti i u Rimu.«