Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
U slavu Hrama
Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, sjeti se
što je sve David izdržao.
2 Tebi, BOŽE, dao je zakletvu,
zavjetovao se silnom Bogu Jakovljevom:
3 »Neću ući u svoju kuću,
niti leći u svoju postelju.
4 San na oči neću pustiti,
ni očne kapke sklopiti
5 dok ne nađem mjesto za BOGA,
gdje će stanovati silni Bog Jakovljev.«
6 U Efrati[a] smo saznali za Kovčeg saveza,
pronašli smo ga u Kirjat Jearimu[b].
7 Hajdemo sad u Božji dom,
da se pred njegovim prijestoljem poklonimo.
8 Ustani, BOŽE![c] Idi u svoje prebivalište,
s Kovčegom što tvoju moć pokazuje.
9 Neka su tvoji svećenici pravdom odjeveni,
a tvoji vjernici neka kliču od radosti.
10 Zbog svoga sluge Davida,
ne odbij svog pomazanika[d].
11 BOG se zakleo Davidu
i od toga neće odstupiti:
»Tvoji će potomci
na prijestolju biti dovijeka.
12 Ako budu vjerni mom Savezu i zakonima,
i njihovi će sinovi zauvijek kraljevati.«
13 BOG je odabrao Sion
kao mjesto za svoj dom.
14 Rekao je: »Ovdje ću se naseliti,
ovdje želim zauvijek stanovati.
15 Grad ću blagosloviti obiljem
i nahraniti siromašne.
16 Svećenike ću odjenuti spasenjem,
a vjernici će klicati od radosti.
11 Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. 12 Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. 13 Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«
Jošija i proročica Hulda
14 Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.
15 Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao 16 da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike—sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. 17 Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ 18 A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: 19 ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. 20 Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«
Poslanici su prenijeli poruku kralju.
20 Ali Krist je uistinu ustao od mrtvih. On je prvi od svih onih koji su umrli. 21 Ljudi umiru zbog onoga što je učinio jedan čovjek. Međutim, uskrsnuće od mrtvih moguće je zbog jednog drugog čovjeka. 22 Jer, baš kao što svi umiru po Adamu, na isti će način svi biti vraćeni u život po Kristu, 23 ali svi po redu: Krist je uskrsnuo prvi, zatim će uskrsnuti oni koji pripadaju Kristu kad on ponovo dođe. 24 Tada će doći kraj. Krist će uništiti sve vladare, svu vlast i svaku moć, a zatim će predati svu vlast Bogu Ocu. 25 Jer, Krist mora vladati sve dok mu Bog ne položi sve neprijatelje pod noge. 26 Smrt će biti uništena kao zadnji neprijatelj. 27 Sveto pismo kaže: »Jer, Bog je sve podložio pod njegove noge.«[a] Kad kaže »sve mu je podloženo«, jasno je da je izuzet Bog, jer on je taj koji je sve podložio Kristu. 28 I kad sve bude podloženo Kristu, onda će se i sâm Sin podložiti Bogu. Tako će Bog vladati u potpunosti nad svime.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International