Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Bog, zaštitnik Izraela

Davidova pjesma pri usponu u Hram.

Estera postaje kraljica

2 Nakon nekog vremena, kad se kralju već stišao bijes, sjetio se Vašti i proglasa koji je objavio radi nje.

² Tada su mu kraljevski službenici predložili: »Neka se za kralja potraže lijepe, mlade djevice. ³ Neka se u svim pokrajinama kraljevstva odrede povjerenici koji će odabrane djevojke dovesti u Suzu, na brigu i njegu kraljevog eunuha^[a] Hegeja, koji je zadužen za kraljev djevojački harem^[b]. On će im osigurati svu potrebnu njegu. ⁴ Djevojka, koja se najviše svidi kralju, bit će kraljica umjesto Vašti.«

Prijedlog se svidio kralju pa ih je poslušao.

⁵ U to je vrijeme u Suzi živio jedan Židov iz Benjaminovog plemena, po imenu Mordekaj, Jairov sin, Šimejev unuk i Kišov praunuk. ⁶ Napustio je Jeruzalem u skupini prognanika s Jekonijom, tadašnjim kraljem Jude, koje je protjerao babilonski kralj Nabukodonosor. ⁷ Mordekaj je imao sestričnu po imenu Hadasa, koju su zvali i Estera. Ona nije imala ni oca ni majku pa ju je Mordekaj odgajao kao svoju kćer. Djevojka je bila skladne građe i lijepog izgleda.

⁸ U tvrđavu grada Suze dovedene su po kraljevskom proglasu mnoge djevojke i povjerene Hegeju. I Estera je tako dovedena u kraljevu palaču. ⁹ Odmah se posebno svidjela Hegeju koji se pažljivo pobrinuo za njezino uljepšavanje i posebnu prehranu. Dodijelio joj je sedam najboljih sluškinja i sve ih smjestio u najudobniji dio harema.

¹⁰ Estera pritom nije spominjala kojem narodu i obitelji pripada jer ju je Mordekaj tako uputio radi njezine sigurnosti. ¹¹ On je pak svakog dana dolazio pred dvorište harema ne bi li doznao kako je Estera i što će biti s njom.

¹² Prema kraljevskom propisu, djevojke su prolazile njegu u trajanju od dvanaest mjeseci. Uljepšavali su ih šest mjeseci uljem smirne^[c], a šest mjeseci parfemima i kremama. Nakon toga su bile spremne za susret s kraljem. ¹³ Kad bi išle kralju, bilo im je dopušteno odjenuti i uzeti što god su poželjele iz ženskog dijela palače. ¹⁴ Uvečer bi odlazile u kraljeve privatne odaje, a ujutro bi bile smještene u harem za kraljeve djevojke ropkinje, pod nadzorom dvorskog službenika Šaašgaza. Djevojke se poslije više nisu vraćale kralju, osim ako bi mu se koja od njih posebno svidjela i čije bi društvo osobno zatražio.

¹⁵ Tako je došao red na Esteru da ide kod kralja. Bila je to ona djevojka koju je Mordekaj usvojio, kći njegovog strica Abihaila. Uredila se za kralja baš onako kako joj je savjetovao Hegej. Svatko tko ju je ugledao, divio se. ¹⁶ Odveli su je Kserksu, u desetom mjesecu, zvanom Tebet^[d], sedme godine njegove vladavine^[e]. ¹⁷ Kralju se Estera svidjela više od svih drugih žena. Stekla je njegovu naklonost i divljenje te ju je odabrao za novu kraljicu. ¹⁸ Kad je kralj donio odluku o novoj kraljici Esteri, priredio je veliku gozbu za sve kraljevske poglavare i dužnosnike. U čast nove kraljice, proglasio je praznik širom kraljevstva i velikodušno razdijelio darove.

Mordekaj otkriva urotu protiv kralja

¹⁹ Kad su sljedeći put okupljali djevojke, Mordekaj je sjedio na vratima kraljevske palače^[f]. ²⁰ Estera je još uvijek bila poslušna Mordekaju i, kao što ju je on uputio, nikom nije govorila o svome porijeklu ni obitelji.

²¹ Dok je Mordekaj obavljao svoju službu na vratima kraljevske palače, dvojica kraljevih slugu, Bigtan i Tereš, koji su čuvali ulaz u osobne kraljeve odaje, razljutili su se na kralja i počeli smišljati kako da ga ubiju. ²² Mordekaj je o tome obavijestio kraljicu Esteru, a ona je sve rekla kralju u Mordekajevo ime. ²³ Kad se sve istražilo i utvrdilo da je istina, dvojica urotnika bila su obješena. Čitav je događaj pred kraljem zapisan u knjigu kraljevskih povijesnih zapisa^[g].

²⁰ Bio je vrlo ljut na stanovnike Tira i Sidona. Budući da je njihova zemlja ovisila o hrani iz Herodove zemlje, zajedno su ga došli zamoliti za mir. Uspjeli su pridobiti na svoju stranu Herodovog osobnoga slugu Blasta. ²¹ Herod je odredio dan za sastanak s njima. Toga je dana odjenuo kraljevsku odoru, sjeo na prijestolje i održao govor narodu, a ²² ljudi su klicali: »Ovo govori Bog, a ne čovjek!« ²³ Gospodinov ga je anđeo odmah udario bolešću jer nije dao slavu Bogu. Umro je, izjeden od crvâ.

²⁴ A Božja poruka sve se više širila; broj je vjernika rastao.

²⁵ Barnaba i Savao obavili su svoj zadatak u Jeruzalemu i vratili se u Antiohiju, povevši sa sobom i Ivana zvanog Marko.