Revised Common Lectionary (Semicontinuous)
Treća knjiga Psalama
(Psalmi 73–89)
Molitva za oslobođenje od nasilnika
Asafov hvalospjev.
1 Zaista je dobar Bog prema Izraelu,
prema onima čistoga srca.
2 A ja sam se skoro poskliznuo
i samo što nisam posrnuo.
3 Jer, zavidio sam bahatima
i gledao blagostanje opakih.
4 Nikakvu patnju ne trpe,
tijelo im je zdravo i snažno.
5 Nemaju briga kao drugi,
ljudske ih nevolje mimoilaze.
6 Oholost je njihova ogrlica,
nasilje odjeća koja ih pokriva.
7 Oči su im podbuhle od sala,
srca su im puna ludosti.
8 Izruguju se i pakosni su,
nadmeno prijete i ugnjetavaju.
9 Ustima govore protiv neba,
a jezikom protiv zemlje.
10 Čak im se i Božji narod okreće
i njihove riječi guta kao vodu.
11 A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo?
Zar će Svevišnji za to saznati?«
12 Gle, takvi su zlikovci—
uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13 A ja uzalud čuvam čisto srce
i perem ruke u nedužnosti.
14 Čitav dan trpim nevolje
i svakoga jutra dobijem kaznu.
15 Da sam rekao: »Govorit ću o tome«,
izdao bih tvoj narod.
16 Probao sam sve to razumjeti,
ali bilo mi je preteško.
17 A onda sam ušao u Božje svetište
i shvatio kakav im je kraj.
18 Stavljaš ih na sklisko tlo,
u propast ih obaraš.
19 U trenu propadaju,
nestaju u užasu.
20 Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi,
tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.
14 Mudra žena gradi svoj dom,
a nerazumna ga ruši svojim postupcima.[a]
2 Tko živi ispravno, poštuje BOGA,
a tko postupa prijevarno, prezire ga.
3 Riječi budala zavređuju im batine,[b]
a riječi mudrih pružaju im zaštitu.
4 Gdje nema volova, prazna je žitnica,
jer njihovom se snagom obilna žetva dobiva.
5 Pouzdan svjedok ne laže,
a lažni svjedok sipa laži.
6 Rugalac uzalud traži mudrost,
a razuman čovjek lako stječe znanje.
7 Drži se dalje od budale,
jer od nje nećeš ništa naučiti.
8 Mudrost je pametnoga da zna što čini,
a glupost budale njega samog zavodi.
9 Budale se rugaju naknadi za grijeh,
a čestiti su spremni izvršiti naknadu.[c]
Isus ozdravlja opsjednutog dječaka
(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)
14 Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i 15 rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. 16 Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«
17 Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« 18 Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.
19 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«
20 Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme[a], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« 21 [b]
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International