Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Molitva i slavljenje Boga u progonstvu

Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je pobjegao od Šaula i sakrio se u spilju.

David bježi iz Jeruzalema

¹³ Glasnik je došao k Davidu i rekao: »Izraelci se sve više priklanjaju Abšalomu.«

¹⁴ Nato je David rekao svim svojim službenicima u Jeruzalemu: »Bježimo odmah jer inače ni jedan od nas neće pobjeći Abšalomu! Požurimo da nas ne preduhitri i pobije sve u gradu!«

¹⁵ Kraljevi su službenici odgovorili: »Gospodaru kralju, učinit ćemo što god odlučiš.«

¹⁶ Kralj je krenuo u pratnji svih ukućana. Ostavio je samo svojih deset žena ropkinja da vode brigu o palači. ¹⁷ Kad je kraljevska povorka odlazila iz grada, kralj je zastao pored posljednje kuće. ¹⁸ Kraj njega su prolazili svi njegovi službenici, Kerećani i Pelećani^[a], kao i svih šest stotina Gaćana koji su s kraljem došli iz Gata.

¹⁹ Kralj se obratio Itaju iz Gata: »Zašto i ti ideš s nama? Ionako si stranac, prognanik iz svoje zemlje. Vrati se i ostani uz novog kralja. ²⁰ Tek si mi se jučer pridružio. Ne trebaš lutati sa mnom od jednog mjesta do drugog. Povedi svoje sunarodnjake i vratite se. Neka vam BOG iskaže svoju ljubav i vjernost.«^[b]

²¹ Ali Itaj je odgovorio kralju: »Zaklinjem se i BOGU i tebi, gospodaru kralju, gdje god budeš, živ ili mrtav, tu će biti i tvoj sluga.«

²² Nato će mu David: »Dobro, pođimo dalje.«

Tako je Itaj iz Gata nastavio dalje u povorci sa svim drugim Gaćanima i njihovim obiteljima.

²³ Svi su glasno plakali dok je prolazio David sa svojim ljudima. Povorka je prošla preko doline potoka Kidrona i krenula dalje, putem prema pustinji. ²⁴ Abjatar i Sadok, kao i svi Leviti, nosili su kovčeg Božjeg saveza. Spustili su ga i čekali dok pored njega nije prošao sav narod na izlasku iz grada.

²⁵ Kralj je rekao Sadoku: »Vrati Božji kovčeg u grad. Ako mi je BOG naklonjen, vratit ću se u Jeruzalem i ponovo vidjeti Božji kovčeg i mjesto gdje stoji. ²⁶ Ako mi BOG nije naklonjen, neka sa mnom čini kako misli da je najbolje.«

²⁷ Kralj je još rekao svećeniku Sadoku: »Zar ne shvaćaš što se događa? Mirno se vrati u grad sa svojim sinom Ahimaasom i s Jonatanom, Abjatarovim sinom, ²⁸ a ja ću na riječnim prijelazima prema pustinji čekati vijesti od vas.«

²⁹ Tako su Sadok i Abjatar vratili Božji kovčeg i ostali u Jeruzalemu.

³⁰ David se plačući uspinjao na Maslinsku goru, pokrivene glave i bos.^[c] I sav se narod s njim uspinjao plačući, pokrivenih glava.

³¹ David je primio vijest da je Ahitofel među urotnicima s Abšalomom.

Pomolio se: »BOŽE, učini da Ahitofelovi savjeti budu glupi.«

5 Nastojte biti poput Boga budući da ste njegova voljena djeca. ² Živite životom ljubavi. Volite druge onakvom ljubavlju kakvom je Krist volio nas, kad je prinio samoga sebe radi nas kao mirisni prinos i Bogu ugodnu žrtvu.

³ Seksualni nemoral, bilo kakva nepristojnost ili pohlepa neka se među vama više i ne spominju jer to ne priliči Božjim ljudima. ⁴ Neka među vama ne bude nikakvih sramotnih riječi, glupih razgovora ili prostačkih šala—to vam ne priliči! Umjesto toga, zahvaljujte Bogu. ⁵ Budite sigurni da ni jedan bludnik, ni jedan lakomac, što je isto kao i štovatelj idola, neće biti dio Kristovog i Božjega kraljevstva.

⁶ Ne dajte se prevariti praznim pričama onih koji opravdavaju takve grijehe. Bog se ljuti na takve neposlušne ljude. ⁷ Nemojte imati ništa s njima! ⁸ Govorim vam to jer ste prije bili tama, ali sada ste svjetlo u Gospodinu. Stoga, živite kao djeca svjetla! ⁹ Plodovi su svjetla dobrota svake vrste, pravedan život i istina. ¹⁰ Nastojte uočiti što je Gospodinu ugodno, i to birajte. ¹¹ Ne sudjelujte u beskorisnim djelima tame, nego ih radije razotkrivajte. ¹² Sramotno je čak i govoriti o onome što ljudi potajno rade. ¹³ No sve postane jasno kad se donese na svjetlo, ¹⁴ a sve što se razotkrije na svjetlu, postaje svjetlost. Zato se kaže: