Revised Common Lectionary (Semicontinuous)

Nagrada za odanost BOGU

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

Dvanaest kamenova obilježava Božje čudo

4 Kad je čitav narod prešao preko Jordana, BOG je rekao Jošui: ² »Izaberite dvanaestoricu iz naroda, po jednoga iz svakog plemena, ³ i zapovjedite im da svaki od njih izvadi kamen iz sredine Jordana, baš s mjesta na kojem stoje svećenici. Ponesite tih dvanaest kamenova sa sobom i odložite ih ondje gdje budete noćili.«

⁴ Jošua je odredio dvanaestoricu, po jednoga iz svakog plemena, ⁵ pa im je rekao: »Idite do sredine Jordana, pred Kovčeg svoga BOGA, i neka svaki od vas na rame podigne i ponese po jedan kamen. ⁶ Oni će vam biti znak. Kad vas djeca budu pitala: ‘Što znači ovo kamenje?’, ⁷ odgovorit ćete im: ‘Rijeka je Jordan prestala teći pred BOŽJIM kovčegom saveza. Kad je Kovčeg ušao u rijeku, vode su Jordana prestale teći.’ Neka ovo kamenje bude znak vječnog sjećanja za izraelski narod.«

⁸ Izraelci su napravili točno kako im je Jošua bio zapovjedio. Uzeli su dvanaest kamenova iz sredine rijeke Jordan, po jedan za svako izraelsko pleme, kao što je BOG bio rekao Jošui, pa su ih prenijeli do prenoćišta i ondje položili. ⁹ Drugih dvanaest kamenova—koji stoje tamo i danas—Jošua je postavio na sredinu Jordana, na mjesto gdje su stajali svećenici koji su nosili Kovčeg saveza.

¹⁰ Svećenici, koji su nosili Kovčeg, stajali su nasred Jordana sve dok narod nije izvršio sve što je BOG zapovjedio Jošui—isto ono što mu je bio zapovjedio i Mojsije. Izraelci su žurno prelazili rijeku, ¹¹ a nakon što su svi prešli, došao je red i na svećenike s BOŽJIM kovčegom, koji su potom nastavili ići ispred naroda.

¹² Ljudi iz Rubenovog, Gadovog i polovine Manašeovog plemena, naoružani su prešli ispred drugih Izraelaca, kao što im je bio zapovjedio Mojsije. ¹³ Četrdeset tisuća ljudi spremnih za borbu prešlo je pred Kovčegom^[a] da bi se borilo na Jerihonskim poljanama.

¹⁴ Toga je dana BOG učinio Jošuu velikim vođom cijeloga Izraela, a Izraelci su ga počeli poštovati kao nekoć Mojsija. ¹⁵ BOG je rekao Jošui: ¹⁶ »Zapovjedi svećenicima, koji nose Kovčeg saveza, da izađu iz Jordana.«

¹⁷ Jošua je zapovjedio svećenicima: »Izađite iz Jordana!« ¹⁸ a oni su izašli iz rijeke noseći BOŽJI kovčeg saveza. Čim su nogom stupili na suho tlo, vode Jordana vratile su se na svoje mjesto i prelile preko obala kao i prije.

¹⁹ Narod je izašao iz Jordana desetog dana prvog mjeseca i utaborio se blizu Gilgala, istočno od Jerihona. ²⁰ Jošua je u Gilgalu postavio onih dvanaest kamenova, koje su izvadili iz Jordana, ²¹ rekavši Izraelcima: »Kad vaša djeca budu pitala što znače ovi kamenovi, ²² objasnite im: ‘Izrael je prešao preko rijeke Jordan po suhom tlu.’ ²³ Jer, vaš je BOG pred vama isušio Jordan sve dok ga niste prešli, baš kao što je bio učinio i s Crvenim morem, isušivši ga sve dok nismo prešli na drugu stranu. ²⁴ Učinio je to da bi svi narodi te zemlje znali koliko je BOG moćan i da biste zauvijek slušali i poštovali svog BOGA.«

¹³ Također, neprekidno zahvaljujemo Bogu jer ste Božju poruku, koju ste od nas čuli, primili ne kao ljudsku poruku, nego kao onakvu kakva ona doista jest—Božja poruka koja djeluje u vama vjernicima. ¹⁴ Vi ste, braćo i sestre, slijedili primjer Božjih crkvi u Isusu Kristu iz Judeje^[a]. Trpjeli ste progonstva od svojih zemljaka kao što su i oni od Židova, ¹⁵ koji su ubili Isusa Krista i proroke, a i nas protjerali; koji ne udovoljavaju Bogu i suprotstavljaju se svim ljudima, ¹⁶ pokušavajući nas spriječiti u propovijedanju nežidovima, da bi se i oni mogli spasiti. Time su prevršili mjeru svojih grijeha i Božji je gnjev konačno pao na njih.

Ponovni susret

¹⁷ Što se nas tiče, braćo i sestre, razdvojeni smo od vas za kratko vrijeme; razdvojeni smo tijelom, ali u mislima smo s vama. Silno smo vas željeli vidjeti i to smo na sve načine nastojali postići. ¹⁸ Da, htjeli smo doći k vama. Ja, Pavao, pokušavao sam više puta, ali Sotona nas je spriječio u tome. ¹⁹ Uostalom, što je naša nada, naša radost i kruna našeg ponosa pred našim Gospodinom Isusom na dan njegovog dolaska? Niste li to vi? ²⁰ Da, vi ste naša slava i naša radost!