Revised Common Lectionary (Complementary)

²⁸ A kad to čuše, puni gnjeva stadoše vikati: »Velika je Artemida efeška!« ²⁹ Sav se grad uzbuni, te kao jedan nahrupiše u kazalište vukući Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha. ³⁰ I Pavao htjede ići među narod, ali mu učenici nisu dopustili. ³¹ Čak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše ga da se ne pokazuje u kazalištu. ³² Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo, jer je skup bio zbunjen; većina čak nije ni znala zašto se bijahu okupili. ³³ Tada iz svjetine uputiše na nekog Aleksandra, kojega su Židovi gurnuli naprijed. On dadne znak rukom, želeći se obraniti pred narodom.^{[a] 34} Ali kad shvatiše da je Židov, svi su u jedan glas gotovo dva sata vikali: »Velika je Artemida efeška!«

³⁵ Onda gradski tajnik smiri mnoštvo te reče: »Efežani! Koji to čovjek ne zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezina kipa što s neba pade? ³⁶ Budući dakle da je to neosporno, vi se trebate smiriti i ne činiti ništa prenagljeno. ³⁷ Jer dovedoste ove ljude koji nisu ni skvrnitelji hrama ni hulitelji naše božice.^{[b] 38} Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njime imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi rade, a tu su i prokonzuli, pa neka se tuže. ³⁹ Ako još što drugo tražite, na zakonitom će se skupu riješiti. ⁴⁰ Usto u opasnosti smo da budemo optuženi zbog današnje uzbune. Nema nikakva razloga za to; nećemo moći opravdati ovaj metež.« To rekavši, raspusti skup.^[c]