Revised Common Lectionary (Complementary)

Izbor sedmorice

6 A u one dane, kako se broj učenika umnažao, nastade mrmljanje među Helenistima protiv Hebreja, da su njihove udovice zapostavljane u svagdanjem služenju. ² A Dvanaestorica sazvaše mnoštvo učenika te rekoše: »Ne priliči nam da zapustimo riječ Božju i poslužujemo kod stolova. ³ Pronađite zato, braćo, između sebe sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, koje ćemo postaviti nad tim poslom, ⁴ a mi ćemo prionuti uza molitvu i posluživanje Riječi.«

⁵ I svidje se ta besjeda svemu mnoštvu, te izabraše Stjepana, čovjeka puna vjere i Duha Svetoga, i Filipa i Prohora i Nikanora i Timona i Parmenu i Nikolu iz Antiohije, obraćenika na judaizam. ⁶ Njih postaviše pred apostole a oni, pošto se pomoliše, položiše na njih ruke.

⁷ I riječ je Božja rasla, a broj se učenika u Jeruzalemu veoma umnažao. I veliko se mnoštvo svećenika odazvalo vjeri.

⁵¹ Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Uvijek se opirete Duhu Svetome, kako oci vaši tako i vi! ⁵² Kojega od proroka vaši oci nisu progonili, i pobiše one koji unaprijed navijestiše o dolasku Pravednika, komu vi sada postadoste izdajnici i ubojice; ⁵³ vi koji ste primili zakon po odredbama anđela, ali ga se niste držali.«

⁵⁴ A kad to čuše, bijahu do kraja razjareni u svojim srcima i stadoše škrgutati zubima na njega. ⁵⁵ A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, ⁵⁶ te reče: »Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷ Oni pak u sav glas zavrištaše, začepiše svoje uši i kao jedan nasrnuše na njega. ⁵⁸ Izbacivši ga iz grada stadoše ga kamenovati. Tada svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića zvanoga Savao. ⁵⁹ I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« ⁶⁰ Onda kleknu na koljena i zavapi u sav glas: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I kad to reče, usnu.