Revised Common Lectionary (Complementary)

Prispodoba o sijaču

⁴ Kako se skupljalo veliko mnoštvo, te su dolazili k njemu iz svakoga grada, reče on u prispodobi:

⁵ »Izađe sijač sijati sjeme. I dok je sijao, jedno pade uz put, i bi pogaženo te ga ptice nebeske pozobaše. ⁶ Drugo pade na stijenu; i čim izniknu, usahnu jer nije imalo vlage. ⁷ Drugo opet pade u trnje, a trnje uzraste skupa s njime i uguši ga. ⁸ A neko drugo pade na dobru zemlju, izniknu i dade strostruki rod.« Rekavši to, viknu: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

⁹ Njegovi ga učenici upitaju kakva bi to bila prispodoba. ¹⁰ On nato reče: »Vama je dano upoznati tajne kraljevstva Božjega, ali ostalima tek u prispodobama, 'da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju'.

¹¹ A ovo je ta prispodoba: Sjeme je riječ Božja. ¹² Oni 'uz put', to su oni koji čuju; zatim dolazi đavao i otima Riječ iz srca njihova da ne bi uzvjerovali i spasili se. ¹³ A 'na stijeni', to su oni koji, kad čuju, primaju Riječ s radošću, ali nemaju korijena; oni neko vrijeme vjeruju, ali u vrijeme kušnje otpadnu. ¹⁴ A što pade 'u trnje', to su oni koji čuju, no odu pa se pod brigama, bogatstvom i životnim užicima uguše i ne donesu zrela roda. ¹⁵ Ono pak u 'dobroj zemlji', to su oni koji čuju i drže Riječ u plemenitu i dobru srcu, i donose rod u ustrajnosti.«