Revised Common Lectionary (Complementary)

¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. ¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. ¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića. ¹⁸ Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹ Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,^{[a] 20} i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu, ²¹ posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao. ²² Zato mu se i uračuna u pravednost. ²³ No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«, ²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih, ²⁵ predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja.

Pozivanje Mateja

⁹ Kad je Isus odlazio odande, ugleda čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici, te mu reče: »Slijedi me!« On ustade i stade ga slijediti. ¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. ¹¹ Kad farizeji to vidješe, stadoše zapitkivati njegove učenike: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?« ¹² A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ¹³ Nego idite i poučite se što znači: 'Milosrđe želim, a ne žrtvu.' Jer ne dođoh zvati pravednike, nego grješnike.«

Glavareva kći i bolesna žena

¹⁸ Dok im je on to govorio, gle, dođe neki glavar, pokloni se pred njim i reče: »Kći mi upravo umrije; ali dođi i položi na nju svoju ruku, i oživjet će.« ¹⁹ Isus ustade i krene za njim sa svojim učenicima.

²⁰ Kadli eto neke žene koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi. Ona priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. ²¹ Govorila je, naime, u sebi: »Ako se samo dotaknem njegove haljine, bit ću spašena.« ²² Isus se okrenu i ugledavši je, reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bi spašena istoga časa.

²³ Došavši Isus do glavareve kuće ugleda frulaše i bučno mnoštvo, te ²⁴ reče: »Sklanjajte se, jer djevojka nije umrla, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu. ²⁵ Kad mnoštvo bi istjerano, on uđe, uze djevojku za ruku, i ona bi uskrišena. ²⁶ Glas se o tome proširi po svem onom kraju.