Revised Common Lectionary (Complementary)
Pavao u Jeruzalemu
2 Zatim nakon četrnaest godina uzađoh opet u Jeruzalem s Barnabom. Sa sobom povedoh i Tita. 2 A uzađoh po otkrivenju i izložih im - nasamo onim uglednijima - Evanđelje koje propovijedam poganima, da ne bih možebit, ili da nisam, trčao zalud. 3 Pa ni Tit, koji bijaše sa mnom, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se. 4 A sve zbog uljeza, lažne braće, što se ušuljaše da uhode slobodu koju imamo u Kristu Isusu, da nas porobe. 5 Njima ni za časak ne iskazasmo pokornosti, kako bi istina Evanđelja kod vas ostala. 6 A od onih za koje se smatra da su nešto - kakvi god negda bili nije mi do toga, Bog se ne osvrće na čovjekovu vanjštinu - ti mi uglednici doista nisu ništa dometnuli. 7 Nego, naprotiv, videći da mi je povjereno Evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane 8 - jer Onaj koji je djelovao po Petru u apostolstvu za obrezane, djelovao je i po meni za pogane - 9 i, prepoznavši danu mi milost, Jakov i Kefa i Ivan, koje smatraju stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo k poganima, a oni k obrezanima. 10 Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.
Copyright © 2001 by Life Center International