Revised Common Lectionary (Complementary)
Zajednička molitva
23 Pošto ih pustiše, pođoše oni k svojima i izvijestiše ih o svemu što su im bili rekli glavari svećenički i starješine. 24 Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše:
»Gospodaru, ti si Onaj koji stvori nebo i zemlju
i mora i sve što je u njima,
25 i koji ustima našega oca Davida, sluge svojega, po Duhu Svetome, reče:
'Zašto se pobuniše narodi,
i plemena ispraznosti smisliše?
26 Zemaljski kraljevi ustadoše i vladari se zajedno udružiše protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.'
27 Jer udružiše se uistinu u ovome gradu protiv svetoga Sluge tvojega Isusa, koga ti pomaza, Herod i Poncije Pilat s narodima i plemenima izraelskim, 28 da učine sve što tvoja ruka i naum tvoj predodrediše da se dogodi. 29 I sada, Gospodine, pogledaj na prijetnje njihove i daj slugama svojim da sa svom smjelošću navješćuju tvoju riječ. 30 Pruži ruku svoju poradi ozdravljenja, da se dogode znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvojega Isusa!«
31 I, pošto se pomoliše, zatrese se mjesto na kojemu se bijahu sabrali i svi se ispuniše Duhom Svetim. I navješćivali su riječ Božju sa smjelošću.
Copyright © 2001 by Life Center International