Revised Common Lectionary (Complementary)
Ulazak u Jeruzalem
11 Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje on dvojicu svojih učenika 2 i reče im: »Idite u selo što je pred vama, i čim u njega uđete, naći ćete privezano magare na koje još nitko od ljudi nije zajahao. Odriješite ga i dovedite! 3 Ako vam tko rekne: 'Što to činite?' - recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga vratiti ovamo.« 4 Oni otiđoše i nađoše magare privezano vani pred vratima na cesti i odriješe ga. 5 Neki što su ondje stajali pitali su ih: »Što radite i driješite to magare?« 6 A oni im rekoše kao što im zapovjedi Isus, i ovi ih pustiše. 7 I dovedu magare k Isusu, stave na njega svoje haljine, i on zajaha na njeg. 8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi nasjekoše zelenih grana po poljima. 9 I oni što su išli pred njim i oni koji su ga slijedili, klicali su: »Hosanna! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi! Hosanna na visinama!«
11 I uđe u Jeruzalem, u Hram. Promotri sve unaokolo, pa kako već bijaše kasno uvečer, ode s Dvanaestoricom u Betaniju.
Mesijanski ulazak u Jeruzalem
12 Kad je sutradan veliko mnoštvo, što dođe na Blagdan, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmine grane te mu izađe u susret. I klicali su:
»Hosanna, blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje«, i, »Kralj Izraelov!«
14 Isus nađe magarčića i sjede na njega, kao što je zapisano: 15 »Ne boj se, kćeri Sionska! Gle, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu.« 16 Njegovi učenici to najprije ne razumješe; tek pošto Isus bi proslavljen oni se sjetiše da to bijaše o njemu zapisano i da mu baš to učiniše.
5 Neka u vama isto mišljenje bude kao i u Kristu Isusu.
6 On koji je lik Božji
ne pomisli da je jednakost s Bogom
posezanje za dobitkom,
7 nego se toga liši,
uzevši lik sluge,
postavši ljudima nalik.
I obličjem kao čovjek prepoznat,
8 ponizi sama sebe,
postavši poslušan do smrti -
i to smrti na križu.
9 Zato i Bog njega preuzvisi
i podari mu ime
ponad svakoga imena,
10 da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika,
11 te da svaki jezik prizna:
»Gospodin je Isus Krist!«
- na slavu Boga Oca.
Zavjera protiv Isusa
14 Bijaše dva dana do Pashe i Beskvasnih kruhova. Glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga na prijevaru uhite i ubiju. 2 Govorili su naime: »Ne za Blagdana, da ne nastane pobuna naroda.«
Pomazanje u Betaniji
3 I dok u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bijaše za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom čiste skupocjene nardove pomasti; i razbivši alabastrenu posudicu izli mu pomast na glavu. 4 A neki su se srdili u sebi: »Čemu ovo prosipanje pomasti? 5 Jer mogla se ta pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresali su se na nju. 6 A Isus reče: »Pustite je! Što joj dodijavate? Dobro djelo izvrši na meni. 7 Jer siromahe imate uvijek sa sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete, a mene nemate uvijek. 8 Ona je učinila što je mogla. Unaprijed pomaza moje tijelo za ukop. 9 Kažem vam pak, zaista: gdje god se bude propovijedalo Evanđelje, po cijelomu svijetu, kazivat će se i ovo što ona učini - njoj u spomen.«
Juda izdajnik
10 Tada Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. 11 Čuvši to, oni se obradovaše i obećaše mu dati novca. A on je tražio kad bi bilo zgodno da ga preda.
Priprema pashalne večere
12 I prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju ga njegovi učenici: »Gdje hoćeš da odemo i pripravimo ti da blaguješ pashu?« 13 On tada pošalje dvojicu svojih učenika i reče im: »Idite u grad i susrest će vas čovjek koji nosi krčag vode. Pođite za njim, 14 pa gdje god da uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je gostinjska soba u kojoj bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' 15 A on će vam pokazati prostranu gornju sobu, prostrtu sagovima i pripremljenu. Ondje nam pripravite.« 16 Učenici otiđoše, dođoše u grad i nađoše kako im je rekao, te pripraviše pashu.
Najava izdajnika
17 A kad se spusti večer dođe on s Dvanaestoricom.
18 I dok su bili za stolom i blagovali, Isus reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas, koji blaguje sa mnom, izdati.« 19 A oni se stadoše žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: »Da nisam ja?« 20 A on im reče: »Jedan od Dvanaestorice, koji umače sa mnom u zdjelu. 21 Jer Sin Čovječji, doduše, odlazi kao što je pisano za njega, ali jao čovjeku onomu koji izdaje Sina Čovječjega! Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.«
Euharistija - Večera Gospodnja
22 I dok su blagovali, uzevši kruh i izrekavši blagoslov, razlomi i dade im, te reče: »Uzmite! Ovo je tijelo moje.« 23 I uzevši čašu te izrekavši hvalu, dade im. I pili su iz nje svi. 24 I reče im: »Ovo je moja krv Saveza koja se prolijeva za mnoge.[a] 25 Zaista, kažem vam, zasigurno više neću piti od trsova roda do onoga dana kad ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.«
Najava Petrova zatajenja
26 Kad otpjevaše hvalospjeve, izađoše na Maslinsku goru. 27 I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: 'Udarit ću pastira, i ovce će se razbježati.' 28 Ali nakon što budem uskrišen, ići ću pred vama u Galileju.« 29 A Petar mu reče: »Ako se i svi sablazne, ali ja neću.« 30 Reče mu nato Isus: »Zaista, kažem ti: Danas, već ove noći, prije no što pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« 31 Ali je on upornije tvrdio: »Bude li trebalo da umrem s tobom, nikako te neću zanijekati.« A tako su i svi govorili.
U Getsemani
32 I dođu u predio imenom Getsemani, te on reče svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« 33 I uzme sa sobom Petra i Jakova i Ivana. Tada ga strah stade obuzimati i tjeskoba pritiskati, 34 pa im reče: »Prežalosna mi je duša sve do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!« 35 I otišavši malo dalje, padao je na zemlju i molio da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36 I reče: »Abba, Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni od mene ovu čašu; ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš.« 37 I dođe i nađe ih gdje spavaju, pa reče Petru: »Šimune! Spavaš? Zar nisi mogao ni jedan sat bdjeti? 38 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, doduše, voljan, ali je tijelo slabo.«
39 I opet ode i pomoli se govoreći istu besjedu. 40 Ponovno dođe i nađe ih gdje spavaju, jer im se oči bijahu sklapale i nisu znali što bi mu odgovorili. 41 Dođe i treći put pa im reče: »Još spavate i počivate? Gotovo je! Dođe čas! Evo se Sin Čovječji predaje u ruke grješničke. 42 Ustanite, hajdemo! Evo se približio moj izdajnik.«
Isus izdan i uhićen
43 I tada, dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. 44 A njegov izdajnik dao im je znak, govoreći: »Koga poljubim, taj je. Uhitite ga i oprezno odvedite.« 45 I čim dođe, pristupi k njemu i reče: »Rabbi!« I poljubi ga. 46 Oni podigoše ruke na njega i uhitiše ga. 47 A jedan od onih što su stajali ondje, trgnuvši mač, udari slugu velesvećenika i odsiječe mu uho. 48 Isus im tada reče: »Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama da me uhvatite! 49 Svaki sam dan bio s vama u Hramu poučavajući i ne uhitiste me. No neka se ispune Pisma.« 50 I ostaviviši ga, svi pobjegoše.
51 A slijedio ga neki mladić ogrnut plahtom po golu tijelu. I uhvate ga, 52 a on, ostavivši plahtu, gol pobježe.
Isus pred Kaifom
53 Dovedoše Isusa velesvećeniku. I saberu se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. 54 A Petar ga slijedio izdaleka sve do u dvor velesvećenika. I sjedio je sa stražarima grijući se uz vatru.
55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa, da bi ga mogli pogubiti, ali nisu mogli naći - 56 jer su mnogi lažno svjedočili protiv njega, ali svjedočanstva im se nisu slagala. 57 Neki su tako ustali i lažno svjedočili protiv njega: 58 »Mi smo ga čuli gdje govori: 'Ja ću razvaliti ovaj rukom načinjen Hram i za tri dana sagraditi drugi, rukom nenačinjen.'« 59 Ali im se ni ovo svjedočanstvo nije slagalo.
60 Tada velesvećenik ustade, stupi u sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš na to što ovi svjedoče protiv tebe?« 61 A on je šutio i ništa nije odgovorio. Ponovno ga velesvećenik upita: »Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?« 62 Isus reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« 63 Tada velesvećenik, razdrijevši svoje haljine, reče: »Što nam još trebaju svjedoci? 64 Čuli ste hulu. Što vam se čini?« A oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65 Potom ga neki stadoše pljuvati, prekrivati mu lice, udarati ga i govoriti mu: »Proreci!« I stražari mu udariše pljuske.
Petar zanijekao Isusa
66 I dok je Petar bio dolje u dvorištu, dođe jedna velesvećenikova sluškinja te, 67 ugledavši Petra gdje se grije, upilji u njega pogled te reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom!« 68 A on zanijeka: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« I izađe van u predvorje, a pijetao zapjeva.[b] 69 A sluškinja, ugledavši ga, stade opet govoriti onima što su okolo stajali: »Ovaj je jedan od njih.« 70 A on je opet nijekao. Kratko potom oni koji su ondje stajali opet stadoše govoriti Petru: »Uistinu si jedan od njih; ta i Galilejac si!« 71 A on se stade kleti i zaklinjati: »Ne znam toga čovjeka o kome govorite.« 72 I odmah pijetao po drugi put zapjeva. I prisjeti se Petar riječi, koje mu Isus reče: »Prije no što pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« I briznu u plač.
Isus pred Pilatom
15 Odmah ujutro glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima, cijelo Vijeće, održaše vijećanje, pa svezavši Isusa, odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2 I Pilat ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« A on mu odgovori: »Ti kažeš.« 3 A glavari su ga svećenički za mnogo toga optuživali. 4 Pilat ga opet upita: »Zar ništa ne odgovaraš? Vidi koliko te optužuju!« 5 A Isus više ništa ne odgovori tako da se Pilat čudio.
6 O Blagdanu bi im puštao jednoga sužnja koga bi iskali. 7 Jedan koji se zvao Baraba bijaše zatvoren zajedno s ostalim pobunjenicima, koji su u pobuni počinili umorstvo. 8 I dođe svjetina te stade od Pilata iskati to što im je običavao činiti. 9 Pilat im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« 10 Jer je znao da su ga glavari svećenički bili predali iz zavisti. 11 Ali glavari svećenički potaknuše svjetinu neka traži da im radije pusti Barabu. 12 Pilat im nato opet reče: »Što dakle želite da učinim s ovim koga zovete kraljem židovskim?«[c] 13 Oni opet povikaše: »Raspni ga!« 14 Nato im Pilat reče: »Ta što je zla učinio?« Oni povikaše još glasnije: »Raspni ga!« 15 Tada im Pilat, hoteći ugoditi svjetini, pusti Barabu, a Isusa, pošto ga dade izbičevati, predade da ga raspnu.
Isusu se izruguju
16 Vojnici ga uvedoše u dvor upraviteljev, to jest u pretorij, i sazovu cijelu četu. 17 Zaogrnuše ga potom grimizom te spletoše trnov vijenac i stave mu ga na glavu. 18 Tada ga stadoše pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« 19 I udarali su ga trskom po glavi, pljuvali na njega i klanjali mu se prigibajući koljena. 20 Kad mu se narugaše, svukoše mu grimiz i odjenuše mu njegove haljine.
Raspeće
I izvedu ga da ga raspnu. 21 I prisile nekog prolaznika koji se vraćao s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22 I dovedu ga na mjesto Golgotu, što znači: »Lubanjsko mjesto«. 23 Nudili su mu vino začinjeno smirnom, ali ga on ne uze.
24 Tada ga raspnu. Njegove haljine razdijele bacajući za njih kocku - što će tko dobiti. 25 A bijaše treći sat kad ga raspeše. 26 Bijaše iznad ispisan i natpis s njegovom krivnjom: 'Kralj židovski'. 27 S njime raspnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. (28) [d]
29 A prolaznici su hulili na njega, mašući glavama i govoreći: »Aha, ti što Hram razvaljuješ, i u tri ga dana sagradiš, 30 spasi samoga sebe, siđi s križa!« 31 Slično su, izrugujući se, govorili među sobom glavari svećenički zajedno s pismoznancima: »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti. 32 Krist, kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa, da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđali su ga i oni koji s njime bijahu raspeti.
Isusova smrt
33 A kad dođe šesti sat nastade tama po svoj zemlji, sve do devetog sata. 34 O devetomu satu povika Isus jakim glasom: »Eloi, Eloi, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«[e] 35 A neki koji su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Gle, zove Iliju!« 36 Netko pak otrča i namoči spužvu octom, nataknu je na trsku, te mu je davao da pije, govoreći: »Pustite da vidimo dolazi li Ilija da ga skine.« 37 A Isus, viknuvši jakim glasom, izdahnu.
38 I hramski se zastor razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39 A stotnik, koji je stajao nasuprot njemu, vidjevši ga da tako izdahnu, reče: »Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«[f]
40 Bijahu tu i neke žene koje su to promatrale izdaleka: među njima Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, te Saloma. 41 One su ga slijedile dok još bijaše u Galileji i posluživale mu, te mnoge druge koje s njime uzađoše u Jeruzalem.
Isusov ukop
42 A kad se večer već spustila, budući da bijaše Priprava, dan uoči subote, 43 Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji i sam bijaše iščekivao kraljevstvo Božje, dođe, odvaži se, te uđe k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. 44 Pilat se začudi da je već umro te dozvavši stotnika, upita ga je li odavno umro. 45 I kad dozna od stotnika, darova tijelo Josipu. 46 A on kupi platno, skinu tijelo i povi ga u platno te položi u grobnicu, koja bijaše izdubljena u stijeni. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrale su gdje ga polažu.
Isus pred Pilatom
15 Odmah ujutro glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima, cijelo Vijeće, održaše vijećanje, pa svezavši Isusa, odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2 I Pilat ga upita: »Jesi li ti kralj židovski?« A on mu odgovori: »Ti kažeš.« 3 A glavari su ga svećenički za mnogo toga optuživali. 4 Pilat ga opet upita: »Zar ništa ne odgovaraš? Vidi koliko te optužuju!« 5 A Isus više ništa ne odgovori tako da se Pilat čudio.
6 O Blagdanu bi im puštao jednoga sužnja koga bi iskali. 7 Jedan koji se zvao Baraba bijaše zatvoren zajedno s ostalim pobunjenicima, koji su u pobuni počinili umorstvo. 8 I dođe svjetina te stade od Pilata iskati to što im je običavao činiti. 9 Pilat im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« 10 Jer je znao da su ga glavari svećenički bili predali iz zavisti. 11 Ali glavari svećenički potaknuše svjetinu neka traži da im radije pusti Barabu. 12 Pilat im nato opet reče: »Što dakle želite da učinim s ovim koga zovete kraljem židovskim?«[a] 13 Oni opet povikaše: »Raspni ga!« 14 Nato im Pilat reče: »Ta što je zla učinio?« Oni povikaše još glasnije: »Raspni ga!« 15 Tada im Pilat, hoteći ugoditi svjetini, pusti Barabu, a Isusa, pošto ga dade izbičevati, predade da ga raspnu.
Isusu se izruguju
16 Vojnici ga uvedoše u dvor upraviteljev, to jest u pretorij, i sazovu cijelu četu. 17 Zaogrnuše ga potom grimizom te spletoše trnov vijenac i stave mu ga na glavu. 18 Tada ga stadoše pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« 19 I udarali su ga trskom po glavi, pljuvali na njega i klanjali mu se prigibajući koljena. 20 Kad mu se narugaše, svukoše mu grimiz i odjenuše mu njegove haljine.
Raspeće
I izvedu ga da ga raspnu. 21 I prisile nekog prolaznika koji se vraćao s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22 I dovedu ga na mjesto Golgotu, što znači: »Lubanjsko mjesto«. 23 Nudili su mu vino začinjeno smirnom, ali ga on ne uze.
24 Tada ga raspnu. Njegove haljine razdijele bacajući za njih kocku - što će tko dobiti. 25 A bijaše treći sat kad ga raspeše. 26 Bijaše iznad ispisan i natpis s njegovom krivnjom: 'Kralj židovski'. 27 S njime raspnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva. (28) [b]
29 A prolaznici su hulili na njega, mašući glavama i govoreći: »Aha, ti što Hram razvaljuješ, i u tri ga dana sagradiš, 30 spasi samoga sebe, siđi s križa!« 31 Slično su, izrugujući se, govorili među sobom glavari svećenički zajedno s pismoznancima: »Druge je spasio, a sebe ne može spasiti. 32 Krist, kralj Izraelov! Neka sada siđe s križa, da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđali su ga i oni koji s njime bijahu raspeti.
Isusova smrt
33 A kad dođe šesti sat nastade tama po svoj zemlji, sve do devetog sata. 34 O devetomu satu povika Isus jakim glasom: »Eloi, Eloi, lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«[c] 35 A neki koji su ondje stajali, čuvši to, govorili su: »Gle, zove Iliju!« 36 Netko pak otrča i namoči spužvu octom, nataknu je na trsku, te mu je davao da pije, govoreći: »Pustite da vidimo dolazi li Ilija da ga skine.« 37 A Isus, viknuvši jakim glasom, izdahnu.
38 I hramski se zastor razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39 A stotnik, koji je stajao nasuprot njemu, vidjevši ga da tako izdahnu, reče: »Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«[d]
40 Bijahu tu i neke žene koje su to promatrale izdaleka: među njima Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, te Saloma. 41 One su ga slijedile dok još bijaše u Galileji i posluživale mu, te mnoge druge koje s njime uzađoše u Jeruzalem.
Isusov ukop
42 A kad se večer već spustila, budući da bijaše Priprava, dan uoči subote, 43 Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji i sam bijaše iščekivao kraljevstvo Božje, dođe, odvaži se, te uđe k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. 44 Pilat se začudi da je već umro te dozvavši stotnika, upita ga je li odavno umro. 45 I kad dozna od stotnika, darova tijelo Josipu. 46 A on kupi platno, skinu tijelo i povi ga u platno te položi u grobnicu, koja bijaše izdubljena u stijeni. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrale su gdje ga polažu.
Copyright © 2001 by Life Center International