Revised Common Lectionary (Complementary)

¹³ Jer nije po Zakonu dano obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta, nego po pravednosti vjere. ¹⁴ Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, onda je vjera prazna i obećanje ništetno. ¹⁵ Jer Zakon proizvodi gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. ¹⁶ Stoga iz vjere, da bude po milosti, te obećanje bude zajamčeno svemu potomstvu, ne samo onome od Zakona nego i onome od vjere Abrahama, koji je otac svih nas. ¹⁷ Kao što je pisano: »Postavljam te ocem mnogih naroda«, pred Onim komu povjerova - Bogom koji oživljuje mrtve i poziva ne-bića da budu bića. ¹⁸ Protiv nade, u nadi, on povjerova - da postane otac mnogim narodima, prema onome što je rečeno: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« ¹⁹ Ne pokolebavši se u vjeri, promotri tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je oko stotinu godina - i zamrlost krila Sarina,^{[a] 20} i spram obećanju Božjem nije u nevjeri dvojio, nego ojača u vjeri davši slavu Bogu, ²¹ posvema uvjeren da On može učiniti ono što je obećao. ²² Zato mu se i uračuna u pravednost. ²³ No nije samo za njega zapisano: »Uračuna mu se«, ²⁴ nego i za nas kojima se ima uračunati, kao onima što vjeruju u Onoga koji uskrisi Isusa, Gospodina našega, od mrtvih, ²⁵ predana zbog naših prijestupa i uskrišena radi našeg opravdanja.

Prvi navještaj muke i uskrsnuća

³¹ I stade ih poučavati da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i poslije tri dana ponovno ustati. ³² Tu im je riječ otvoreno govorio. A Petar ga povuče ustranu te ga stade odvraćati. ³³ On pak, okrenuvši se, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: Odlazi, Sotono! Tamo, za mnom, ti je mjesto! Jer ti na umu nije što je Božje, nego što je ljudsko.«

Potpuna predanost

³⁴ Tada dozvavši mnoštvo i svoje učenike, reče im: »Hoće li tko za mnom, slijediti me, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i neka me slijedi! ³⁵ Jer tko hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; a tko zbog mene i Evanđelja svoj život izgubi, spasit će ga. ³⁶ Ta što koristi čovjeku da stekne sav svijet, a svoj život upropasti? ³⁷ Ta što da čovjek dadne u zamjenu za svoj život? ³⁸ Doista, tko se postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grješničkom naraštaju, i Sin Čovječji postidjet će se njega kada dođe u slavi Oca svojega zajedno sa svetim anđelima.«

Preobraženje

² I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, te ih povede na visoku goru, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³ Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele - tako da ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.^{[a] 4} I ukaza im se Ilija s Mojsijem, koji bijahu razgovarali s Isusom. ⁵ Tada Petar stade govoriti Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: tebi jednu, i Mosiju jednu, i Iliji jednu.« ⁶ Nije, doista, znao što da kaže, jer su bili vrlo prestrašeni. ⁷ I pojavi se oblak koji ih je zasjenjivao, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Njega slušajte!« ⁸ I odmah, obazrevši se unaokolo, nikoga više ne vidješe sa sobom do Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, on im zapovjedi da nikomu ne kazuju što su vidjeli, sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane.