Revised Common Lectionary (Complementary)

Stjepan optužen

⁸ Stjepan je, pun milosti i sile, činio velika čudesa i znamenja u narodu. ⁹ Ali ustadoše neki iz sinagoge koja se zvala sinagoga libertinaca, Cirenaca i Aleksandrinaca, te neki iz Cilicije i Azije, te stanu raspravljati sa Stjepanom. ¹⁰ Ali se nisu mogli oprijeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. ¹¹ Tada potajno nahuškaše ljude da kažu: »Čuli smo ga gdje izgovara riječi huljenja protiv Mojsija i Boga.« ¹² Tako podbuniše narod i starješine i pismoznance. Oni potom priđoše Stjepanu, zgrabiše ga i odvedoše pred Vijeće. ¹³ Izvedoše lažne svjedoke koji su govorili: »Ovaj čovjek ne prestaje govoriti protiv ovoga svetog mjesta i Zakona. ¹⁴ Jer smo ga čuli da govori kako će onaj Isus Nazarećanin razvaliti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam predade Mojsije.« ¹⁵ I svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana i vidješe da je njegovo lice kao lice anđeosko.

⁵¹ Vi tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju! Uvijek se opirete Duhu Svetome, kako oci vaši tako i vi! ⁵² Kojega od proroka vaši oci nisu progonili, i pobiše one koji unaprijed navijestiše o dolasku Pravednika, komu vi sada postadoste izdajnici i ubojice; ⁵³ vi koji ste primili zakon po odredbama anđela, ali ga se niste držali.«

⁵⁴ A kad to čuše, bijahu do kraja razjareni u svojim srcima i stadoše škrgutati zubima na njega. ⁵⁵ A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled na nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu, ⁵⁶ te reče: »Evo gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« ⁵⁷ Oni pak u sav glas zavrištaše, začepiše svoje uši i kao jedan nasrnuše na njega. ⁵⁸ Izbacivši ga iz grada stadoše ga kamenovati. Tada svjedoci odložiše svoje haljine do nogu mladića zvanoga Savao. ⁵⁹ I dok su kamenovali Stjepana, on je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« ⁶⁰ Onda kleknu na koljena i zavapi u sav glas: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« I kad to reče, usnu.