Revised Common Lectionary (Complementary)

Tuga zbog Izraelaca

9 Istinu govorim u Kristu, ne lažem, susvjedoči mi savjest moja u Duhu Svetome,

² da je velika tuga i neprekidna bol u srcu mojemu.

³ Jer bih želio ja sam proklet biti i odijeljen od Krista, a poradi braće svoje, sunarodnjaka svojih po tijelu.

⁴ Oni su Izraelci, i njihovo je posinjenje, i slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje, i obećanja.

⁵ Njihovi su i oci, od njih je i Krist, po tijelu, koji je nad svime Bog, blagoslovljen u vjekove. Amen.

Isus nahranio pet tisuća ljudi

¹³ A Isus, čuvši to, povuče se odande lađicom na samotno mjesto, u osamu. A mnoštvo to doču i stade ga iz gradova pješice slijediti. ¹⁴ Kad on izađe, ugleda veliko mnoštvo, sažali se nad njima te im iscijeli nemoćne. ¹⁵ A kad se spusti večer, pristupiše mu njegovi učenici govoreći: »Ovo je pusto mjesto i već je kasno. Otpusti mnoštvo da odu u sela i kupe sebi hrane.« ¹⁶ A Isus im reče: »Ne trebaju ići. Vi im podajte jesti!«^{[a] 17} A oni mu reknu: »Mi nemamo ovdje ništa, samo pet kruhova i dvije ribe.« ¹⁸ A on im reče: »Donesite mi ih ovamo!« ¹⁹ I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. Uzevši pet kruhova i dvije ribe, pogledavši u nebo izreče blagoslov, pa razlomi i dade kruhove svojim učenicima, a učenici mnoštvu. ²⁰ Svi su jeli i nasitili se, a od ulomaka što je preteklo nakupiše dvanaest punih košara. ²¹ A jelo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i dječice.