Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁶ Doista, nismo vam obznanili moć i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego bijasmo očevici njegove veličanstvenosti. ¹⁷ Jer primi od Boga Oca čast i slavu, kad mu od uzvišene Slave bi donesen ovakav glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, meni je omilio.« ¹⁸ Taj glas, s neba donesen, čuli smo mi kad bijasmo s njime na Svetoj gori. ¹⁹ Time još čvršće primamo proročku riječ, i vi dobro činite što joj se priklanjate kao k svjetiljci koja svijetli na mračnome mjestu, dok Dan ne osvane i Zornica ne zasja u vašim srcima, ²⁰ znajući ponajprije da ni jedno proroštvo Pisma ne potječe iz samovoljna tumačenja; ²¹ ta nikada proroštvo nE bi ljudskom voljom doneseno, nego su ljudi govorili od Boga, Duhom Svetim poneseni.^[a]

Preobraženje

17 I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, njegova brata, te ih povede na visoku goru nasamo. ² I preobrazi se pred njima: njegovo lice zasja kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. ³ I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. ⁴ Petar nato reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice: tebi jednu, i Mojsiju jednu, i Iliji jednu.«^{[a] 5} Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, i gle, glas iz oblaka stade govoriti: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni, koji mi je omilio. Njega slušajte!« ⁶ Čuvši to, učenici padoše ničice i veoma se prestrašiše. ⁷ A Isus pristupi k njima, dotaknu ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« ⁸ Podigavši tad oči, ne vidješe nikoga doli Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi: »Nikomu nemojte reći ovo viđenje sve dok Sin Čovječji ne bude uskrišen od mrtvih.«