Revised Common Lectionary (Complementary)
Glas BOGA u oluji
Davidova pjesma.
1 Priznajte BOŽJU slavu, vi nebeska bića[a],
veličajte BOŽJU slavu i moć.
2 Slavite BOŽJE slavno ime,
hvalite BOŽJU svetu ljepotu.
3 BOŽJI glas čuje se nad morem.
Nad vodenim prostranstvom
slavnog BOGA grmi glas.
4 Glas BOGA je silan,
veličanstven je BOŽJI glas.
5 Glas BOGA slama cedrova stabla,
libanonske cedrove lomi BOG.
6 Čini da planine Libanona kao tele poskakuju,
da Sirion[b] kao mladi bik podrhtava.
7 Glas BOGA udara kao munja.
8 Pustinju trese BOŽJI glas,
BOG potresa pustinju Kadeš[c].
9 Glas BOGA hrastove povija[d]
i šume na zemlju obrušava.
Dok u Hramu svi viču: »Slava mu!«
10 BOG vlada nad vodenim prostranstvom,
BOG na prijestolju zauvijek kraljuje.
11 Neka BOG osnaži svoj narod,
neka BOG svom narodu pruži mir[e].
Davidove posljednje upute Salomonu
2 Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu:
2 »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, 3 izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, 4 a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’
David umire
10 Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu. 11 Vladao je Izraelom četrdeset godina—sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu.
Adonijina smrt
12 Salomon je naslijedio prijestolje svoga oca Davida i zadobio potpunu vlast u kraljevstvu.
Isus poziva prve učenike
(Mt 4,18-22; Mk 1,16-20)
5 Jednom je Isus stajao na obali Genezaretskoga jezera, a mnoštvo se tiskalo oko njega da sluša Božju riječ. 2 Isus je spazio na obali dvije lađice iz kojih su izašli ribari i ispirali svoje mreže. 3 Ušao je u lađicu, koja je pripadala Šimunu, i zamolio ga da se malo odmaknu od obale. Zatim je sjeo i iz lađice poučavao ljude.
4 Kad je završio, rekao je Šimunu: »Zaplovite prema pučini! Tamo bacite mreže da uhvatite ribu.«
5 Šimun je odgovorio: »Gospodaru, cijelu smo se noć trudili i ništa nismo ulovili, ali ako ti tako kažeš, bacit ću mreže.« 6 Poslušali su Isusa i ulovili toliko ribe da su im počele pucati mreže. 7 Dali su znak svojim prijateljima iz druge lađice da im dođu pomoći. Kad su oni došli, obje su lađice toliko natovarili da su počele tonuti.
8 Kad je Šimun Petar to vidio, bacio se na koljena pred Isusa i rekao: »Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!« 9 I on i svi koji su bili s njim ostali su zapanjeni ulovom. 10 Zapanjeni su bili i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, koji su ribarili zajedno sa Šimunom.
Isus je na to rekao Šimunu: »Ne boj se! Od sada ćeš loviti ljude.«
11 Oni su izvukli lađice iz vode, ostavili sve i krenuli za Isusom.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International