Revised Common Lectionary (Complementary)
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
1 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[a].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[b],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[c], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[d], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
32 Čujte, nebesa, a ja ću govoriti.
Slušaj, zemljo, riječi mojih usta.
2 Moje će učenje kapati kao kiša,
moj govor padati kao rosa,
poput kišice na nježno bilje,
i pljuska na izniklu travu.
3 Slavit ću BOŽJE ime,
a vi veličajte našeg Boga!
4 On je Stijena, djela su mu savršena
i uvijek ispravno postupa.
On je Bog vjeran i neprijevaran.
Pravedan je i odan.
5 A oni su ga iznevjerili
i više mu nisu djeca,
naraštaj izopačen i prijevaran.
6 Zar tako uzvraćaš BOGU,
narode ludi i nerazumni?
Zar on nije tvoj Otac, tvoj Stvoritelj,
koji te stvorio i postavio?
7 Sjeti se davnih dana!
Pogledaj naraštaje prošlosti.
Pitaj svog oca i on će ti ispričati,
svoje starješine, i oni će ti reći.
8 Kad je Svevišnji narodima
dijelio zemlju u nasljedstvo,
kad je razmještao čovječanstvo,
postavio je narodima međe
prema broju bogova[a].
9 A BOŽJI dio je njegov narod,
Jakovljev narod njegovo nasljedstvo.
10 Našao ih je u pustinjskoj zemlji,
u vjetrovitoj i pustoj divljini.
Obgrlio ih je i njegovao,
čuvao ih kao zjenicu svog oka,
11 poput orla što bdije nad svojim gnijezdom,
nad orlićima svojim leprša,
krila širi da ih uhvati
i na sigurno ih nosi.
12 BOG ih je sâm vodio,
bez pomoći tuđeg boga.
13 Dao im je vlast nad gorskim krajem
i hranio ih poljskim plodovima.
Davao im je meda među stijenama
i ulja od maslina na kamenjaru,
14 kravljeg sira i kozjeg mlijeka,
janjećeg i jarećeg loja,
najbolja goveda s Bašana.
Imali su probranu pšenicu
i fino vino od grožđanog soka.
Ostanite hrabri i strpljivi!
32 Sjetite se prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, prolazili kroz mnoge patnje, ali ste ostali čvrsti. 33 Katkad ste bili javno izloženi uvredama i zlostavljanju. Katkad ste bili supatnici s onima prema kojima su tako postupali. 34 Vi niste samo suosjećali s patnjama utamničenih nego ste i s radošću prihvatili oduzimanje vlastite imovine. Znali ste da posjedujete nešto bolje, nešto trajno.
35 Stoga, ne gubite pouzdanje jer će vam ono donijeti veliku nagradu. 36 Budite ustrajni u izvršavanju Božje volje, da primite obećanje.
37 »Još malo, još samo malo,
i doći će onaj koji treba doći,
neće zakasniti.
38 Moj pravednik živjet će od vjere.
Ali ako se povuče natrag,
neću biti njime zadovoljan.«[a]
39 No mi nismo poput onih koji otpadaju, za propast. Mi smo oni koji vjeruju, za spasenje duše.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International