Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva za poniznost
Davidova pjesma pri usponu u Hram.
1 O BOŽE, ne gledam druge s visoka,
ne mislim da sam bolji od njih.
Ne bavim se velikim stvarima,
ne zadajem si nemoguće ciljeve.
2 Smirio sam i stišao svoju dušu,
kao dijete nakon dojenja na majčinim prsima,
kao zadovoljno dijete na mojim rukama.[a]
3 Izraele, svu nadu položi u BOGA,
od sada pa do vječnosti.
Juda pjeva Bogu
26 U to doba, u Judinoj zemlji, pjevat će se ova pjesma:
Imamo utvrđeni grad!
Bog nam daje spasenje
zidovima i bedemima.
2 Otvorite vrata
da uđe pravedan narod,
narod koji je vjeran Bogu.
3 Dat ćeš savršen mir
onome tko je postojan
jer se u tebe pouzdaje.
4 Uzdajte se u BOGA dovijeka
jer je Gospodar BOG vječna Stijena.
5 On ruši oholi grad
i kažnjava njegove stanovnike.
Obara ga na zemlju i baca u prašinu.
6 Gaze ga noge ugnjetavanih
i koraci siromašnih.
25 Smatram potrebnim poslati vam Epafrodita, svoga brata, suradnika i suborca u vjeri, kojeg ste poslali da mi pomogne u potrebama, 26 jer on čezne biti sa svima vama. Zabrinuo se jer ste čuli da se razbolio. 27 Uistinu je bio bolestan, na rubu smrti, ali Bog mu je bio milostiv—i ne samo njemu nego i meni—kako se ne bih još više žalostio. 28 Zato ga želim što prije poslati da se možete ponovo radovati kad ga vidite, a ja ću se prestati brinuti za vas. 29 Primite ga, dakle, u Gospodinu, sa svom radošću, poštujući takve ljude. 30 On je umalo umro u radu za Krista. Izložio se smrtnoj opasnosti kako bi nadopunio što je nedostajalo pomoći koju ste mi poslali.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International