Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁰ Kad mu upravitelj dade znak da govori, Pavao odvrati:

»Znajući da si već mnogo godina sudac ovom narodu, drage se volje branim. ¹¹ Sam možeš saznati da nema više od dvanaest dana otkako uzađoh u Jeruzalem da se poklonim. ¹² I nisu me našli ni u Hramu da se s kime prepirem ili da izazivam pobunu naroda, ni u sinagogama, ni po gradu. ¹³ Niti oni mogu tebi dokazati ono zbog čega me sada optužuju. ¹⁴ Ja ti pak ovo priznajem: prema Putu koji oni nazivaju sljedbom služim Bogu otaca, vjerujući u sve što je prema Zakonu i što je zapisano u Prorocima, ¹⁵ imajući nadu u Boga, kao što i oni sami iščekuju, da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih.^{[a] 16} U tome se i sam trudim da stalno imam besprijekornu savjest i pred Bogom i pred ljudima. ¹⁷ Sad poslije mnogo godina dođoh da donesem milostinju svome narodu i prinose, ¹⁸ kad me u tome nađoše Židovi iz Azije već posvećena u Hramu, bez ikakve svjetine i bune. ¹⁹ Neki pak Židovi iz Azije - oni su trebali biti ovdje pred tobom i podnijeti tužbu, ako što imaju protiv mene! ²⁰ Ili neka ovi sami reknu kakav zločin na meni nađoše kad sam stajao pred Vijećem, ²¹ osim ako nije zbog one jedne riječi što je uzviknuh dok stajah među njima: 'Zbog uskrsnuća mrtvih sudi mi se danas pred vama!'«

²² Feliks, koji je bio pomnije upućen s obzirom na Put, odgodi parnicu rekavši: »Kad dođe zapovjednik Lizija, riješit ću vaš slučaj.« ²³ A stotniku zapovjedi da Pavla čuva, te da ima povlastice i da nikomu od njegovih ne priječi da ga poslužuje.