Revised Common Lectionary (Complementary)

²² Pavao stade nasred Areopaga i reče: »Atenjani! Po svemu vidim da ste pobožniji od drugih. ²³ Jer prolazeći vašim gradom i razgledajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik na kojemu bijaše napisano: 'Nepoznatom bogu'. To dakle što vi ne poznajući štujete, to vam ja navješćujem.^{[a] 24} Bog koji stvori svijet i sve što je u njemu, On koji je Gospodar neba i zemlje, ne prebiva u rukom načinjenim hramovima. ²⁵ Niti ga poslužuju ljudske ruke, kao da bi On što trebao, koji sam svima daje život i dah i sve ostalo. ²⁶ On od jednoga načini sav ljudski rod da se nastani po svem licu zemlje, odredivši im stanovita vremena i granice njihovih obitavališta, ²⁷ da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli, premda nije daleko ni od koga od nas.^{[b] 28} Jer u Njemu živimo i mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: 'Njegov smo naime i rod!' ²⁹ Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo misliti da je božanstvo slično zlatu ili srebru ili kamenu, liku izrađenu umijećem i zamisli ljudskom. ³⁰ Previdjevši dakle vremena neznanja, Bog sada zapovijeda ljudima da se svi i svugdje obrate, ³¹ jer postavi Dan u koji će svijetu suditi po pravdi, po Čovjeku kojega odredi. I svima dade dokaz uskrisivši ga od mrtvih.«

³² Čuvši pak o uskrsnuću mrtvih, neki se stadoše rugati, a drugi rekoše: »Još ćemo te o tome slušati!« ³³ Nato Pavao ode od njih. ³⁴ Ipak neki ljudi uz njega prionuše i uzvjerovaše, među kojima i Dionizije Areopagit i žena imenom Damara i drugi s njima.