Revised Common Lectionary (Complementary)

Vizija doline suhih kostiju

37 Obuzela me BOŽJA sila. BOŽJI me Duh^[a] odnio izvan grada i spustio u dolinu punu kostiju. ² Vođen od Boga, hodao sam među kostima. Bilo ih je puno i bile su potpuno suhe!

³ Bog me upitao: »Čovječe, mogu li ove kosti opet oživjeti?«

Odgovorio sam: »Gospodaru BOŽE, to samo ti znaš.«

⁴ A on mi je tada rekao: »Govori ovim kostima. Reci im: ‘Suhe kosti, slušajte što govori BOG!’ ⁵ Gospodar BOG kaže ovim kostima: ‘Učinit ću da u vas uđe dah života^[b] pa ćete oživjeti. ⁶ Dat ću da vam opet izrastu tetive i mišići te da se prekrijete kožom. Stavit ću u vas dah života. Opet ćete živjeti i znati da sam ja BOG.’«

⁷ Govorio sam kostima, kao što mi je BOG zapovjedio. Dok sam govorio, začuo sam buku i klepet. To su kosti klepetale i međusobno se spajale. ⁸ Vidio sam kako oko njih rastu tetive i mišići te kako se preko njih navlači koža. No u njima još nije bio dah života.

⁹ Tada mi je Bog rekao: »Govori vjetru, čovječe! Reci da Gospodar BOG kaže: ‘Vjetre! Zapuši sa svih strana svijeta i udahni u ove mrtvace dah života da opet ožive!’« ¹⁰ Govorio sam kako mi je BOG zapovjedio, a dah je ušao u njih. Oživjeli su i stali na noge. Bila je to čitava vojska ljudi!

¹¹ Bog mi je rekao: »Čovječe, ove kosti predstavljaju cijeli izraelski narod. Oni kažu: ‘Kosti su nam se osušile.^[c] Izgubili smo svaku nadu. Potpuno smo propali!’ ¹² Stoga, reci im da Gospodar BOG poručuje: ‘E, moj narode! Otvorit ću vaše grobove i izvesti vas iz njih. Odvest ću vas natrag u zemlju Izrael. ¹³ Znat ćete da sam ja BOG, moj narode, kad otvorim vaše grobove i dignem vas iz mrtvih. ¹⁴ Stavit ću u vas svoj Duh, a vi ćete živjeti. Nastanit ću vas u vašoj zemlji, a vi ćete znati da sam ja BOG. Kako sam rekao, tako će i biti.’« Tako je rekao BOG.

Molitva za pomoć

Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram.

⁶ Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir. ⁷ Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati. ⁸ Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.

⁹ No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu. ¹⁰ A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom. ¹¹ Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.

Lazarova smrt

11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. ² Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. ³ Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

⁴ Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« ⁵ Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶ Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. ⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

⁸ »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

⁹ Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰ A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

¹¹ Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

¹² »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

¹³ Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. ¹⁴ Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. ¹⁵ Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

¹⁶ Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

Isus stiže u Betaniju

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. ¹⁸ Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra^[a]. ¹⁹ Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. ²¹ Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²² Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

²³ »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

²⁴ A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

²⁵ »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. ²⁶ Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷ »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

²⁸ Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« ²⁹ Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. ³¹ Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. ³² Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

³³ Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu ³⁴ i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

³⁵ A Isus je zaplakao.

³⁶ »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

³⁷ »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

³⁸ Isus se ponovo duboko potresao.

Lazar ustaje

Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. ³⁹ »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.

»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

⁴⁰ »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo^[b] ako budeš vjerovala?«

⁴¹ Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. ⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.

Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2)

⁴⁵ Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa.