Revised Common Lectionary (Complementary)
Molitva za Božju blizinu i sigurnost
Davidova pjesma.
1 BOG je moje svjetlo i moj spas,
neću se bojati.
BOG je bedem mog života,
neću strahovati.
2 Kad me okruže zlikovci,
kad napadnu krvoloci,
posrnut će i pasti
svi neprijatelji i protivnici.
3 Ako vojska na mene krene,
neću se bojati.
Ako rat povedu protiv mene,
u Boga ću se pouzdati.
4 Samo jedno BOGA molim
i uvijek ću to tražiti:
da stalno u BOŽJEM domu boravim,
da ljepotu BOŽJU gledam
i savjete od njega tražim.
5 On će me štititi u opasnosti,
sakriti u svom šatoru[a],
podići visoko na stijenu.
6 Porazit ću sve protivnike
i radosno BOGU prinijeti žrtve,
pjevat ću i svirati njemu u čast.
Samuelovo rođenje
1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. 2 Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.
3 Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.
4 Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. 5 Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu[a]. 6 Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. 7 Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.
8 Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«
9 Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.
A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.
10 Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. 11 Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«[b]
12 Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. 13 Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je 14 rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«
15 »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. 16 Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«
17 Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«
18 Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«
Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.
19 Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. 20 Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel[c]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«
Pavlova služba
11 Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. 12 Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest—objavio mi ju je Isus Krist.
13 Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. 14 Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.
15 No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. 16 I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime 17 niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.
18 Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom[a] i ostao s njim dva tjedna. 19 Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. 20 Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. 21 Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.
22 No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. 23 One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« 24 I hvalili su Boga zbog mene.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International