Revised Common Lectionary (Complementary)
16 A ja ću Boga pozvati
i BOG će me spasiti.
17 Uvečer, ujutro i u podne, žalim se i jecam,
i on će čuti moj glas.
18 Zdravog i živog će me izbaviti
iz bitke koju vodim s mnogima.
19 Bog će čuti i njih poraziti,
jer oduvijek on kraljuje,
a oni se ne mijenjaju i Boga ne poštuju.
20 Moj drug digao je ruku
na one s kojima je bio u savezu.
21 Govor mu je gladak kao maslac,
a u srcu mu je rat.
Riječi su mu blaže od ulja,
a zapravo su isukani mačevi.
22 Predaj BOGU svoje brige
i on će se pobrinuti za tebe;
nikad neće dopustiti da pravednik padne.
23 A zlikovce ti ćeš, Bože, u grob oboriti.
Ubojice i varalice ni pola svojih dana neće doživjeti.
Ali ja, ja ću se u tebe pouzdati.
7 Kralj je gnjevno ustao, ostavio vino i izašao u vrt palače da se smiri i razmisli. Haman, shvativši da je kralj odlučio ubiti ga, počne moliti kraljicu Esteru za život. 8 Bacio se na ležaj do Estere i molio za milost. U taj tren vratio se kralj i povikao:
»Pa zar će ovaj čovjek u mojoj kući preda mnom napadati kraljicu?«
Čim je to kralj izustio, ušli su kraljevi sluge, uhvatili Hamana i pokrili mu lice[a].
9 Tada reče Harbona, jedan od kraljevih slugu eunuha: »Haman je jutros pored svoje kuće podigao za Mordekaja vješala visoka dvadeset i pet metara[b].«
A kralj zapovjedi: »Objesite ga ondje!«
10 I tako su objesili Hamana na vješala koja je podigao za Mordekaja.
Potom se stišao kraljev bijes.
Kralj donosi proglas za spas Židova
8 Već je istog dana kralj Kserkso predao kraljici Esteri cijelo imanje Hamana, neprijatelja Židova. I Mordekaj je izašao pred kralja jer je Estera rekla kralju da joj je rođak. 2 Kralj je skinuo svoj prsten pečatnjak koji je bio oduzeo Hamanu. Predao ga je Mordekaju, a Estera je odredila Mordekaja za upravitelja Hamanovog imanja.
3 Estera je ponovo govorila s kraljem. Bacila mu se pred noge i plačući ga preklinjala da poništi plan Agagovca Hamana za uništenje Židova.[c] 4 Kralj je ispružio zlatno žezlo prema Esteri i ona je ustala pred njim.
5 »Ako je kralju po volji«, rekla je Estera, »i ako sam stekla njegovu naklonost, ako kralj misli da je dobro tako činiti i ako se slaže s tim, neka se opozove pisani proglas Agagovca Hamana, Hamedatovog sina, da se pobiju Židovi u svim pokrajinama Kserksovog kraljevstva. 6 Jer, kako bih ja mogla podnijeti takvo zlo nad svojim narodom? Kako bih mogla preživjeti uništenje svoje obitelji?«
7 Kralj Kserkso je odgovorio kraljici Esteri i Židovu Mordekaju: »Evo, dao sam Hamanovo imanje Esteri, a njega su objesili na vješala jer je podigao ruku na Židove. 8 Vi sad u kraljevo ime napišite što mislite da je najkorisnije za Židove, i to zapečatite kraljevim pečatom. No, znajte, ni jedan se proglas napisan i zapečaćen u kraljevo ime ne može poništiti.«
9 Toga su se istog dana, dvadeset i trećega u trećem mjesecu Sivanu[d], okupili kraljevski pisari koji su ispisivali Mordekajeve zapovijedi za spas Židova. Upraviteljima[e], namjesnicima i poglavarima sto dvadeset i sedam pokrajina, od Indije do Kuša, poslan je novi proglas. U svaku je pokrajinu upućen zaseban proglas pisan pismom i jezikom svakoga pojedinog naroda u Kserksovom kraljevstvu. I Židovima je poslan proglas na njihovom pismu i jeziku. 10 Mordekaj je odaslao novi proglas u ime kralja Kserksa, a pisma je zapečatio kraljevim pečatom i razaslao po glasnicima koji su jahali najbrže kraljevske konje.
11 Kralj je novim proglasom dopuštao Židovima da se javno okupljaju, da brane svoj život, da uništavaju i ubijaju neprijateljsku vojsku bilo kojeg naroda ili pokrajine koja ih napadne, da ubijaju djecu i žene neprijatelja te plijene njihovu imovinu. 12 To im je sve bilo omogućeno raditi od trinaestog dana dvanaestoga mjeseca Adara, u svim pokrajinama Kserksovoga kraljevstva. 13 Prijepis tog proglasa trebao je postati zakon u svakoj pokrajini i biti objavljen svima u kraljevstvu kako bi Židovi toga dana bili spremni braniti se i osvetiti svojim neprijateljima. 14 Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su jurili na najboljim kraljevskim konjima. Proglas je bio objavljen i u prijestolnici Suzi.
15 Kad je Mordekaj izašao iz kraljevske palače, nosio je bijelo i plavo kraljevsko ruho, veliku zlatnu krunu i grimizni ogrtač od finog platna. Suza se ispunila klicanjem i veseljem. 16 Bio je to za Židove posebno sretan dan, dan velike časti. 17 U svakoj pokrajini i u svakom gradu, gdje je stigao kraljev proglas, nastala je radost i slavlje među Židovima. Mnogi pripadnici drugih naroda tada su prihvatili židovsku vjeru jer je svakoga obuzeo strah od Židova.
Voljeti neprijatelje
(Lk 6,27-28.32-36)
43 »Čuli ste da je rečeno: ‘Voli svoga bližnjega[a] i mrzi svoga neprijatelja.’ 44 A ja vam kažem: volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone. 45 Tako ćete postati djeca svoga Oca na nebu, koji čini da sunce izlazi i zlima i dobrima. On daje kišu i onima koji čine dobro i onima koji čine zlo. 46 Ako volite samo one koji vole vas, kakvu nagradu možete očekivati? Čak i poreznici čine isto. 47 I ako pozdravljate samo svoje prijatelje, činite li išta više od drugih? Čak i pogani čine isto. 48 Zato budite savršeni, kao što je vaš Otac nebeski savršen!«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International