Revised Common Lectionary (Complementary)

Jitrov savjet

(Pnz 1,9-18)

¹³ Sutradan je Mojsije služio narodu kao sudac. Bilo je toliko naroda da su stajali oko njega cijeli dan. ¹⁴ Kad je Mojsijev tast vidio što sve Mojsije radi za narod, rekao je: »Zašto tako radiš za taj narod? Zašto si ti jedini sudac, dok sav taj narod stoji oko tebe cijeli dan?«

¹⁵ »Zato što mi narod dolazi da čuje Božju volju«, odgovori mu Mojsije. ¹⁶ »Kad se oko nečega spore, dođu k meni, a ja donesem presudu i upoznam ih s Božjim uredbama i zakonima.«

¹⁷ Tada je tast rekao Mojsiju: »Nije dobro to što radiš. ¹⁸ Iscrpit ćeš se i ti i ovaj narod s tobom. Ovaj je posao pretežak za tebe—ne možeš ga obavljati sam. ¹⁹ A sad me poslušaj jer ću ti dati savjet. I neka Bog bude s tobom. Nastavi zastupati narod pred Bogom i iznositi Bogu njihove sporove. ²⁰ Uči ih uredbama i zakonima i ukazuj im kako trebaju živjeti i što trebaju raditi. ²¹ No odaberi sposobne ljude iz cijeloga naroda, koji imaju strahopoštovanja prema Bogu, koji su pouzdani i mrze mito^[a]. Njih postavi za zapovjednike nad skupinama od tisuću, sto, pedeset i deset ljudi. ²² Neka služe narodu kao suci u svako doba. Sve teže slučajeve neka iznose tebi, a lakše neka rješavaju sami. Tako će tebi biti lakše i oni će nositi teret s tobom. ²³ Ako tako učiniš, ako ti Bog tako zapovjedi, onda ćeš moći izdržati i sav ovaj narod odlazit će kući zadovoljan.«

²⁴ Mojsije je poslušao svog tasta i učinio sve što mu je rekao. ²⁵ Odabrao je sposobne ljude iz cijeloga Izraela i postavio ih kao glavare naroda—kao zapovjednike nad tisuću, sto, pedeset i deset ljudi. ²⁶ Služili su narodu kao suci u svako doba. Teže su slučajeve iznosili Mojsiju, a sve lakše rješavali su sami.

²⁷ Tada je Mojsije ispratio svog tasta na put i on se vratio u svoju zemlju.

¹³ Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. ¹⁴ Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. ¹⁵ Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: ¹⁶ »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

¹⁸ Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. ¹⁹ Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. ²⁰ Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« ²¹ Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. ²² Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

Petar i Ivan vraćaju se vjernicima

²³ Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. ²⁴ Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. ²⁵ Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:

²⁷ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. ²⁸ Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. ²⁹ A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. ³⁰ Pokaži svoju silu^[b]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću^[c] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

³¹ Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.