Revised Common Lectionary (Complementary)

¹⁸ Kao što stoji da je Bog vjeran, tako i naša riječ k vama nije bila »da« i »ne«. ¹⁹ Jer Sin Božji, Isus Krist, koga među vama mi propovijedasmo - ja i Silvan i Timotej - ne postade »da« i« ne«, nego je u njemu postalo »da«. ²⁰ Koliko god je, naime, obećanja Božjih, u njemu su »da«! Zato i po njemu naš »Amen« Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje u Kristu i koji nas pomaza. ²² On nas i zapečati te dade zalog Duha u naša srca.

Iscjeljenje uzetoga

2 I kad za nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući ² te se skupiše mnogi tako da više nije bilo mjesta ni pred vratima, i on im navješćivaše Riječ. ³ Tada dođu neki donoseći k njemu uzetoga; nosila ga četvorica. ⁴ I kako ga zbog mnoštva nisu mogli donijeti k njemu, otkriše krov nad mjestom gdje bijaše Isus i, načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. ⁵ Vidjevši Isus njihovu vjeru, reče uzetomu: »Sinko! Opraštaju ti se grijesi!«^[a]

⁶ Bili su ondje i neki pismoznanci; sjedili su i u svojim srcima premišljali: ⁷ »Što to ovaj govori? Huli! Tko može opraštati grijehe doli Bog jedini?« ⁸ Isus odmah duhom svojim prozre da tako premišljaju u sebi, pa im reče: »Što to premišljate u svojim srcima? ⁹ Što je lakše? Reći uzetomu: 'Opraštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj'? ¹⁰ Ali kako biste znali da Sin Čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe« - rekne uzetome: ¹¹ »Tebi govorim: 'Ustani, uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!'« ¹² A on ustade, i odmah uze postelju te izađe naočigled svima, tako da su svi zapanjeni slavili Boga, govoreći: »Takvo što još nikada ne vidjesmo.«